Učite od Levija Straussa
4. srpnja 2010
Počeli su kao nebitni igrači i uspeli se na sam vrh. Ne govorimo o nogometašima nego o poduzetnicima koji su uspjeli u poslu. U čemu je tajna njihova uspjeha? Der Spiegel u svom online izdanju pokušava na to dati odgovor:
U početku je bio tek jedan od mnogih: 1847. Nijemac Levi Strauss otišao je u SAD kao osamnaestogodišnjak. Prvo se smjesto u New Yorku a potom se, poput mnogih tada, pod utjecajem zlatne groznice uputio u Kaliforniju. No tamo nije ispirao zlato već je otvorio trgovinu tekstilom. Pedestih i šezdesetih godina 19. stoljeća uspješno je širio posao a njegovo poduzeće u San Francisku sve je više raslo.
U to su se doba kopači zlata žalili da su im zbog težine zlatnog grumenja stalno pucali šavovi na džepovima od hlača. Krojač Jacob David pronašao je za to pametno rješenje. On je džepove na hlače pričvrstio bakrenim zakovicama. Davis, koji je materijal nabavljao u tekstilnoj prodavaonici kod Levija Straussa u San Franciscu, ponudio je ovom Nijemcu da njegove popularne hlače sa zakovicama zajednički patentiraju. Sam nije imao dovoljno novaca da bi za prijavljivanje patenta platio pristojbu od 68 dolara. 20. svibnja 1873. registrirali su patent na hlače od jeans materijala sa zakovicama. Ovaj se dan smatra rođendanom tvrtke Levi Strauss & Company. Njime je započela priča o uspjehu jednog proizvoda bez kojeg se današnji svijet teško može zamisliti.
Bez otpuštanja tijekom svjetske krize
Levi Strauss i Jacob Davis izgradili su poduzeće u kojem je povjerenje igralo izuzetno važnu ulogu. Kad je nekoliko godina nakon smrti Levija Straussa 18. travnja 1906. San Francisco pogodio veliki potres, izgorjele su centrala i dvije tvornice Levi Strauss & Co.
Kako je tvrtka reagirala na ovu katastrofu? Povisila je kreditne linije svojim velikim mušterijama kako bi se mogle oporaviti od posljedica potresa. Radnicima je i dalje isplaćivala plaće, dok je istovremeno gradila novu centralu i novu tvornicu. Čak i u vrijeme velike svjetske krize tridesetih godina dvadesetog stoljeća nije bilo otpuštanja, već je tvrtka radnike premještala na druga mjesta da tamo šire posao. Pitanje je li vodstvo tvrtke uživalo povjerenje među radnicima i opskrbljivačima, tu se može postavljati tek kao retoričko.
No pouka važna za današnje poduzetnike je da se povjerenje ne iskazuje samo u najkriznijim trenucima. Ono mora biti integralni dio radne svakodnevice. Djelotvorno i učinkovito vodstvo nije moguće bez povjerenja. Pri tome postoji tek jedno važno pravilo: da biste kod drugih uživali povjerenje, uvijek ga prvo morate i sami iskazati.
Treba polaziti od očekivanja da će posao kojeg pokrećete biti uspješan te da su i drugi suradnici dobronamjerni i kompetentni. Ne mora se raditi o slijepom ili naivnom povjerenju, niti sve zaposlene treba jednako tretirati. Prvi korak u izgradnji povjerenja je smanjenje kontrole. To istovremeno ne znači da se kontrole i ukidaju. To znači slobodan prostor, štoviše puno njega. Raditi s određenim ciljem i pustiti da put do tog cilja bude otvoren, smanjiti nadzor, ne voditi posao strogo, ograničiti interne izvještaje na nužni minimum.
Ukratko - omogućiti slobodu. Omogućiti ali ne i slijepo i bezgranično je jamčiti. Budući da kao voditelj snosite odgovornost, morate isto tako na vrijeme uočiti i nedostatke ili zloupotrebu vašeg povjerenja. Svaki zaposleni mora biti svjestan kakve će teške posljedice takvo ponašanje prouzročiti. A ljudi i te kako dobro mogu osjetiti razliku između nužne kontrole koja osigurava dobro funkcioniranje cijelog sustava i onoga što se zove strahovlada.
spiegel/ sk
Odg. ured: Andrea Jung-Grimm