1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Turska sama sebi zadala autogol

Prijetnjama Njemačkoj i drugim europskim partnerima zbog toga što su pokolj nad Armencima nazvali genocidom, Turska sebi nanosi veliku štetu, kaže u DW-komentaru Thomas Seibert.

Rijetko kada je Turska u tako kratkom vremenskom razdoblju retorički napala toliki broj zemalja, odnosno različitih međunarodnih čimbenika. Najprije papu, pa Europski parlament, pa Austriju. A onda, gotovo u minutnom taktu je objavljena serija priopćenja Ministarstva vanjskih poslova, u kojoj su zbog zauzimanja stava u pogledu masakra nad Armencima od prije sto godina, napadnute Njemačka, Francuska, Rusija i SAD.

"Turski narod to neće zaboraviti niti oprostiti"

U slučaju Njemačke, kako je naglasila Ankara, turski narod neće zaboraviti riječ genocid, koju je upotrijebio njemački predsjednik Joachima Gauck, niti će mu to oprostiti. Istodobno je turska vlada upozorila Bundestag u Berlinu da ne donosi planiranu rezoluciju, u kojoj se govori o genocidu nad Armencima od 1915. do 1917. godine.

Predsjednici SAD-a, Rusije i Francuske Barack Obama, Vladimir Putin i Francois Hollande su na sebe navukli bijes Ankare, jer su također podsjetili na masakr nad Armencima. Pritom Obama, iz obzira prema Turskoj kao NATO-partneru, niti jednom nije upotrijebio spornu riječ.

Posljedice upitne

U roku od nekoliko sati je Ankara tako verbalno napala tri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačku, koja je njezin najvažniji trgovinski partner. Nešto više od mjesec dana uoči parlamentarnih izbora u Turskoj 7. lipnja će ovaj napad vjerojatno naići na odobravanje desno-orijentiranih birača. Moguće da je to i bio motiv za niz ljutitih priopćenja.

Thomas Seibert

Thomas Seibert

Ali na vanjsko-političkom planu će Turska morati priznati da takvi pretjerani izljevi bijesa donose puno više štete nego koristi. Kao prvo, u zemljama koje je Turska napala, gotovo da ne postoji niti jedan političar koji ozbiljno uzima propovijedi iz Ankare. Turska je u prošlosti prečesto najavljivala političke i gospodarske protumjere zbog odnosa prema zločinu nad Armencima, da bi nakon toga šutke prelazila na sljedeću točku dnevnog reda.

Vanjskopolitička izolacija

Turski izljevi bijesa pojačavaju sumnju u pouzdanost Turske kao važnog partnera Zapada. To što turska vlada ne dozvoljava da se pokolj nad Armencima nazove genocidom je, s obzirom na unutarnjopolitičku situaciju i poricanje ovog zločina desetljećima, u neku ruku i razumljivo. Ali da Ankara važnom partneru, zato što ne slijedi njen stav, spektakularnim gestama gotovo pa otkazuje prijateljstvo - to bi neke političare i službenike na Zapadu moglo navesti da se duboko zamisle.

Već neko vrijeme Turska uživa predstavljajući samu sebe kao regionalnu silu, čiji nezaustavljivi uspon koče velike strane sile, jer se Evropa i SAD eto plaše novog velikog rivala. To čudno poimanje svijeta je dio argumentacije, koja se koristi u sporu oko Armenaca i koju prethodnih dana zastupaju provladini mediji u Ankari ali i neki savjetnici predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Moguće da Erdogan i njegova Partija pravde i progresa na ovaj način žele prikupiti bodove u izbornoj kampanji od nacionalistički orijentiranih birača. Ali na međunarodnom planu Tursku ovakav kurs vodi u izolaciju.


I Njemačka govori o genocidu nad Armencima

Preporuka uredništva