Turska pred Erdoganovim "posljednjim izborima"

Kada 63 milijuna birača 31. ožujka budu birali gradonačelnike u 81 turskom gradu i općini, to će posebno za jednu osobu biti povijesni lokalni izbori: za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. On je s njima u vezi govorio o svojim "posljednjim izborima", prije nego što prenese odgovornost na sljedeću generaciju.

Erdogan bi, zapravo, trebao u penziju za četiri godine, jer se, prema Ustavu, ne smije ponovo kandidirati za predsjedničku funkciju. Međutim, njegov bliski suradnik u parlamentu, Bekir Bozdag, već spominje promjenu Ustava, kako bi se predsjedniku omogućio još jedan mandat. Tu je i javna zamolba Erdoganovog ultranacionalističkog saveznika Devleta Bahcelija, koja je glasila: "Ne smiješ ostaviti turski narod samog!"

Istanbul kao politički trampolin

Erdoganova politička karijera dobila je zamah 1994. godine njegovim izborom za gradonačelnika Istanbula. A baš tu je njegova stranka AKP doživjela poraz na posljednjim lokalnim izborima. "U Istanbulu nam je nažalost propalo pet godina", žalio se Erdogan prije nekoliko tjedana. Sada AKP želi prevladati sramotu iz 2019. godine. Tada su oporbene stranke postigle povijesnu pobjedu: Nakon 25 godina, uspjelo im je povratiti jedanaest gradova iz ruku islamista - među njima Istanbul i glavni grad Ankaru.

Za tadašnji poraz predsjedničke stranke bilo je zaslužno mnogo faktora, ali jedan čovjek je bio u prvom planu: Ekrem Imamoglu, izabrani gradonačelnik Istanbula iz Republikanske narodne stranke CHP. Njegova pobjeda ili poraz na predstojećim 31. ožujka mogli biodrediti budućnost Turske.

Kada bi i ovaj put pobijedio, Ekremove šanse za kandidaturu na predsjedničkim izborima za četiri godine bitno bi se povećale, prognozira Berk Esen sa Sveučilišta Sabanci: "Po mom mišljenju, Imamoglu je najbolji mogući kandidat opozicije za poraz Erdoganove moćne mašinerije. On ima neophodne osobine za okupiti većinu iza sebe. Može osvojiti glasove vrlo različitih društvenih grupa. Ima potencijal da privuče konzervativne, lijeve, kurdske pa čak i pro-Erdoganove birače", kaže istanbulski politički analitičar. Imamoglu se čak pozicionira kao direktni konkurent Erdoganu u svojoj izbornoj kampanji, dodaje Esen: "On koristi ove izbore da direktno napadne Erdogana."

Bit će tijesno

Međutim, anti-AKP bloku neće biti lako. Rezultati ankete ORC-instituta za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da u Istanbulu samo 1,2 posto glasova razdvaja Imamoglua i AKP-ovog kandidata Murata Kuruma. A Tko vlada ovim megalopolisom, od presudnog je značaja za zemlju: otprilike petina svih Turaka živi u regiji Istanbula, a polovina turskog izvoza i 56 posto uvoza ide preko ove metropole.

Nakon Erdoganove pobjede na predsjedničkim izborima 28. svibnja 2023., došlo je do raspada koalicije opozicionih stranaka, što je dovelo do gubitka povjerenja među njihovim biračima, objašnjava Esen. "S obzirom na tu fragmentaciju i unutarstranačke borbe u opoziciji, postoji politička apatija i očaj."

Prošle godine, opozicija protiv Erdogana nastupila je sa zajedničkim kandidatom, ali to nije bilo dovoljno. Danas je opozicija ponovo fragmentirana: tri najveće opozicione stranke - CHP, nacionalistički IYI i kurdski DEM - nastupaju svaka sa svojim kandidatima. Erdogan je 1994. postao gradonačelnik, iako je dobio samo oko 25 posto svih glasova. Njegova četvorica protivnika dobili su 22, 20, 15 i 12 posto. Mnogi danas strahuju da bi Erdoganov kandidat za Istanbul, Murat Kurum, ponovo mogao profitirati od nejedinstvene opozicije.

Za razliku od 2019., protivnici Erdogana se danas osjećaju manje motivirano, kaže Ulas Tol, direktor istraživačkog instituta CORE. "Do 2019. godine, Erdoganova stranka vladala je tim velikim gradovima, a opozicija je imala krajnji cilj - pobijediti na izborima. U međuvremenu, oni koji ne glasaju za Erdogana su u stanju ekstremno politizirane emocionalnosti pa sve do odustajanja od politike."

Povijesna prilika

Ovi lokalni izbori će pokazati "u kojem smjeru bi autoritarni sistem u Turskoj mogao evoluirati u narednim godinama", kaže politički analitičar Esen. "Erdogan želi na ovim izborima oslabiti ili se potpuno riješiti mogućih konkurenata za 2028. Ako mu to uspije, turska opozicija bi bila još manje konkurentna nego danas. Možda situacija u Turskoj nije usporediva s Rusijom, ali jest s Venezuelom: tamo se redovno održavaju izbori, ali opozicija nema šanse za pobijedu. Da bi se to spriječilo u Turskoj, ovi izbori su od presudne važnosti za opoziciju", smatra Esen.