Turska željno iščekuje M. Kaplana

Svojevrsna je zadovoljština Ankari što je sada i Njemačka prepoznala da Kaplan predstavlja terorističku opasnost – jer, za sada je otvoreno kada bi se mogao (i hoće li se ikada) ovaj islamist naći iza rešetaka nekog turskog zatvora. No, ako ikada dotakne tursko tlo, odmah će biti uhićen i izveden pred suce državnog sigurnosnog suda u Istanbulu. U Turskoj je naime protiv njega u tijeku nekoliko procesa.

Metin Kaplan je zapravo njemački fenomen, jer u samoj Turskoj taj samoproglašeni kalif jedva da ima sljedbenika. Ipak pripada glavnim državnim neprijateljima – turskoj je državi proglasio ”sveti rat”, a navodno je čak planirao likvidirati cjelokupni državni vrh: naime, prije šest godina jedan se atentator samoubojica trebao zrakoplovom tipa Cessna nakrcanim eksplozivom zabiti u mauzolej osnivača turske države, Atatürka. Napad je planiran za 29. listopada, kada se u tamo, za nacionalni praznik, svake godine okupljaju svi znani i svi dužnosnici turske države – od glavnoga stožera vojske preko vlade do predsjednika.

Navodno je ovaj plan osujećen samo zbog lošeg vremena i budnosti turske policije – ali možda i zbog toga što u stvarnosti tog plana nikada nije ni bilo. Jer, dokazi su prilično tanki, a priznanja Kaplanovih pristaša odavno su poništena – sudski su liječnici naime kod tih ljudi otkrili tragove koje ukazuju na mučenje. No unatoč tomu, turski su sudovi stalno koristili ta vjerojatno iznuđena priznanja, kako bi Kaplanove sljedebenike osudili na visoke zatvorske kazne – a državni će odvjetnik vjerojatno taj stari dokazni materijal upotrijebiti protiv samoga Kaplana. Ali, ako bi suci te dokaze odbili i kada bi optužnica za terorizam pala u vodu, ostaje još uvijek dosta ostalih točaka za tužbu: definitivno je moguće dokazati da je Kaplan pozivao na sveti rat, kao i da je održao druge huškačke govore, što mu prema turskom zakonu u svakom slučaju može donijeti nekoliko godina zatvora.

Vrlo malo je vjerojatno da bi Kaplan u Turskoj mogao biti podvrgnut mučenjima, koja nedvojbeno još uvijek nisu nestala iz turske zatvorske prakse. Država s tako uglednim zatvorenicima postupa izrazito oprezno – najbolji je primjer vođa Kurdskog PKK-a, Abdullah Öcelan, državni neprijatelj broj jedan: u zatvoru na jednom usamljenom otoku, a cijeli je zatvor rezerviran samo za njega.