Tulln kao primjer pomoći izbjeglicama

Lipanj 2015. godine. Sirijski grad Daraa. Tada trogodišnja Selena al Refai i njezina rodica su spavale kada je granata probila zid sobe u kojoj su se nalazile. Granata nije eksplodirala, ali je zapalila balkon apartmana na trećem katu. Na sreću, djevojčice nisu ozlijeđene. Međutim, taj događaj je bio presudan da njihova obitelj kaže: sada je dosta. „Mislio sam“, kaže Selenin otac Rabee al-Refai, po zanimanju liječnik, „da neću ovdje ostati i gledati kako mi djeca umiru“. 32 godišnji al-Refai i njegova 27 godišnja supruga Rawan al Masalmeh su odlučili pobjeći.

U međuvremenu ova sirijska obitelj živi u predgrađu austrijskoga grada Tullna. Prvi put u životu se Selena s dvogodišnjim bratom može nesmetano igrati i gledati televiziju bez straha da će pasti granata. Štoviše, Selena ovdje već ide i u dječji vrtić.

Rabee al Refai napokon radi u bolnici. Doduše, trenutno je na praksi. „Lijepo je kada se čovjek ponovo vrati u normalan život“, kaže al Refai. On još mora naučiti njemački jezik i želi dobiti dozvolu kako bi u Austriji mogao raditi kao liječnik, kako bi ponovo mogao pregledati pacijente.

Novi život u Austriji

Građanski rat u Siriji traje skoro pet godina i ovaj bračni par je siguran da se konflikt neće uskoro završiti. Zbog toga su Rabee al Refai i Rawan al Masalmeh odlučili u Austriji početi novi život.

Novi početak kod mnogih Sirijaca ne ide tako glatko kao u ovom slučaju. Zahtjev za azilom je obitelji al Refai odobren samo četiri mjeseca nakon što su stigli u Austriju. Razlog za to je: Rabee al Refai je poduzeo sve kako bi se istakao iz mase od 95.000 izbjeglica koje su prošle godine u Austriji podnijele zahtjev za azil. Jedan od razloga je i ekstremno velika spremnost građana u njihovom okruženju da pomognu ovoj obitelji. Obitelj al Refai je dobila veliku podršku od volontera, susjeda, ali i skupine liječnika i medicinskih sestara sa Sveučilišne klinike u Tullnu.

Tako je obitelj nakon nekoliko telefonskih poziva dobila krov nad glavom: namješten stan jednog liječnika koji je trenutno u inozemstvu. Pomagači su se također potrudili da mala Selena dobije mjesto u dječjem vrtiću, a pokazali su im i gdje se može jeftino kupovati, gdje je knjižnica i kako se koristi javni prijevoz.

"Luksuzna skrb"

Jedan od onih koji su pomogli sirijskoj izbjegličkoj obitelji je i kirurg Bernhard Zeh. On je cijelu akciju nazvao „luksuzna skrb“. On smatra da veliki angažman ima veze s odlukom građana Tullna. Naime, Tulln je početkom rujna odlučio da jednoj maloj skupini tražitelja azila pruži posebnu pomoć. Velika je razlika pomaže li se pojedincima ili se pokušava sudjelovati u rješavanju velikih problema. „Kada imate više tisuća ljudi kojima je potrebna pomoć, brzo se osjećate preopterećenim“, argumentira Zeh. „Međutim, kada se radi o pojedinačnoj obitelji, onda se može reći: ok, ja ću preuzeti to i to“, kaže Zeh.

Dobrovoljni pomagači su se u rujnu sastali s predstavnicima grada kako bi razgovarali o tome kako mogu pomoći izbjeglicama. „Raspoloženje je bilo vrlo pozitivno“, kaže Zeh. Umjesto da čekaju da im vlada podijeli tražitelje azila, oni su radije sami krenuli u potragu za onima kojima je pomoć potrebna. Pri tome je jedan od Zehovih kolega pročitao novinski članak o Rabeeu al Refaiju.

Birokratska džungla

Tada je obitelj Refai, nakon opasnog bijega iz Sirije, još uvijek bila smještena u staroj vojarni u blizini Klosterneuburga. Oni su bili u skupini od 250 ljudi koji su bili smješteni u tom privremenom prihvatnom centru. „Tamo imamo puno prijatelja“, kaže Rawan al Masalmeh.

Već na putu od Sirije do Klosterneuburga je al Refai bio od koristi kao prevoditelj. Njegovo dobro poznavanje engleskog jezika mu je također dobro pomoglo da svoju obitelj dovede do Austrije i to kroz prave šume, ali i kroz birokratsku džunglu. U Tranzitnom centru Klosterneuburg je ubrzo postao nezamjenjivi prevoditelj.

Nije dugo čekao da bi ga netko zamolio da mu pomogne, kaže fotografkinja Sabine Gösker, osnivačica nestranačke inicijative "Klosterneuburg hilft" (Klosterneuburg pomaže). „Koristio je svaku priliku da se uključi.“ Kada ga je Göskerova zamolila da joj pomogne na austrijsko-mađarskoj granici, odmah se odazvao. Nakon toga se pojavio novinski članak o 32 godišnjaku koji je privukao pozornost zaposlenih u Sveučilišnoj klinici u Tullnu.

Pomagač bez obzira na diplomu

Rabee al Refai je praksu u klinici počeo 1. siječnja. Međutim, bit će potrebno još puno vremena dok počne raditi kao liječnik. Njegova diploma mora biti priznata u Austriji, a njemački jezik mora govoriti tečno kao što trenutno govori engleski.

Međutim, njemu je nešto drugo važno: „Dobar je osjećaj ponovo raditi u bolnici“, kaže al Refai. Više se ne osjeća kao slabi i nemoćni izbjeglica, nego kao medicinar. Njegov kolega Bernhard Zeh je siguran da će al Refai prijeći sve prepreke i u Austriji raditi kao liječnik. Druge izbjeglice to nisu uspjele i bez obzira na fakultetske diplome, sada rade kao obični pomagači.

Zeh se sjeća jedne bosanske obitelji koja je prije 20 godina od rata pobjegla u Austriju. Otac je ranije bio liječnik, a u Austriji radi kao vrtlar. Majka je bila knjižničarka, a sada je čistačica. Međutim, njihov sin je uspio: on je također liječnik na Sveučilišnoj klinici u Tullnu. To ohrabruje Rabeea al Refai, u najmanju ruku kada se radi o njegovoj četvorogodišnjoj kćerki Seleni. „Možda će i ona biti liječnica. Ona će to bolje raditi od mene“, kaže al Refai.