1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Tuku se samo veslima"

Potiču iz uglavnom iz tradicionalnih sveučilišnih gradova kao što su Münster, München ili Göttingen - studentske udruge. Mačevanje, nošenje uniformi i zajedničke pijanke tek su neki od njihovih zaštitnih znakova.

Članovi kluba Rhenus uz Rajnu

Članovi kluba Rhenus uz Rajnu

I u Bonnu postoje takva društva, među njima i jedno koje se ipak ne uklapa u konvencionalnu sliku raspojasanih studenata koji tamo rade što im padne na pamet. Akademski veslački klub (ARC) Rhenus. U ovoj 120 godina staroj udruzi u središtu pažnje je prije svega jedna stvar: veslanje.

Spoj starog i novog

Voda rijeke Rajne svjetluca pod zalazećim suncem. Potpuno je mirno. Savršeni uvijeti za veslanje. Članovi bonske studentske udruge Akademski veslački klub ARC-Rhenus pripremaju svoje čamce. Uniforme ili šarene marame, kao što je to uobičajeno u većini sličnih udruga, ne nose. Nose sportsku odjeću i naravno - svoje čamce, od spremišta do rijeke. Ovaj se klub ne razlikuje od sličnih tradicionalnih samo po tome što članovi ne nose uniforme, objašnjava dugogodišnja članica Sonja Höffgen: "Imamo i žena. Nismo politički angažirani. Mi samo veslamo, a pije samo onaj tko želi".

Klupski čamac na Rajni

Na Rajni

Ženske članice su tradicionalno rjetkost. U Klubu Rhenus one su tu još od 1979. Neke klasične studentske udruge nemaju tako puno razumijevanja za ovakvu otvorenost. Yvonne Lorenz priča o svojim iskustvima u prilikama kad se klubovi međusobno posjećuju: "Meni se zapravo vrlo često događalo da se nađem pred zatvorenim vratima zbog toga što sam žena. Ja pozvonim, oni me pogledaju i kažu: Ne! To bi bilo već teže."

Bez uniformi i žene kao članice. No ne staje sve na tome. Ima još toga po čemu je ovaj klub drugačiji. Članovi se međusobno tuku tek eventualno u vodi, i to veslima. Ne s floretom u ruci, što je znak prepoznavanja kod mnogih tradicionalnih studentskih klubova. U prošlim je vremenima čak bila stvar prestiža u takvim klubovima na licu od floreta zaraditi ožiljak za cijeli život, kako bi se pokazala pripadnost "izabranima".

Završetak treninga, veslači na obali

Završetak treninga

Stara gospoda i dame

No i ovaj je klub organiziran po sasvim klasičnom modelu: Postoje Aktivitas - to su studenti koji organiziraju udrugu i veslačke aktivnosti, a postoje i "stara gospoda i dame". Ovoj potonjoj skupini čovjek pripada kad se nakon završetka studija može tek još povremeno angažirati. Pri tome i mladi i stari poštuju za ovakve udruge tipično "životno načelo", obajšnajva predsjednik mladih Aktivitasa Thorsten Schräder: "Mladi obavljaju poslove u klubu, plaćaju povoljne članarine, mogu jeftino veslati jer ih financiraju stara gospoda i dame. No to funkcionira samo ako su s jedne strane, mladi aktivni, a stara su gospoda i dame ako je moguće, svoj cijeli život povezana s Klubom, naravno i financijski."

Ova doživotna povezanost je upravo to što razlikuje ovakve udruge od običnih veslačkih klubova. To je tradicija koju cijeni i 65-godišnji Gerd Drewecke. On je tzv. stari gospodin, koji je u klubu već 50 godina. I danas rado dođe na trening na redovite sastanke. Jednom u semestru održava se i tradicionalna pijanka, gdje se po već određenom ritualu pjeva i pije. Osim samog veslanja još je nešto važno ističe Gerd Drewecke. "Ideja koja stoji iza udruge za mene je prije svega ona o zajedništvu. To je sigurno dobra mreža za mlade ljude. U dobrim i u lošim vremenima ljudi se jednostavno drže zajedno, pomažu si. To je stvarno bitno."

Veslači na Rajni u predvečerje

Tako se razvija zajedništvo

Ako u Bonn dođete u okviru studentske razmjene i znate veslati, možete doći u klub. Ali ako želite postati članom, to već mora biti na dulje vrijeme. Potom počinje trening na Rajni. U Akademskom veslačkom klubu Rhenus trenira se tri put tjedno, uz to se povremeno odlazi veslati i na druga mjesta, stariji članovi podučavaju mlađe i zajedno nastupaju na regatama.

"Budući da su zahtjevi na studiju sve veći i sve češće se u okviru studija putuje u inozemstvo, mnogima uopće na pada na pamet da se uključe u neku udrugu u kojoj ste povezani s lokalnom zajednicom i u koju na neki način treba uložiti i dosta rada", objašnava Schräder. Zbog toga je u međuvremenu klub Rhenus odlučio postati manje strog, i kao članove primati ne isključivo studente već i one koji su već završli studij i počeli raditi.

Autor: Sonja Gillert/ S. Kobešćak

Odg. ur.: N.Kreizer

Audios and videos on the topic