1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Trpi li umjetnost Hitlerov pozdrav?

Njemački umjetnik Jonathan Meese poznat je po svojim provokacijama. Ali Hitlerovim pozdravom se taknuo u jedan tabu koji je u Njemačkoj posebno osjetljiv. Sada zbog toga mora odgovarati pred sudom.

Jonathan Meese

Jonathan Meese

Treći paragraf petog članka njemačkog Ustava garantira slobodu u radu umjetnicima, istraživačima i znanstvenicima. No, gdje su granice te slobode? Tim pitanjem bavio se u četvrtak (18.7.) Upravni sud u Kasselu. Na optuženičkoj klupi se našao poznati njemački umjetnik, 43-godišnji Jonathan Meese. Državno odvjetništvo ga tereti da je u jednom javnom nastupu dva puta dignuo ruku demonstrirajući Hitlerov pozdrav. Meese je to učinio 4. lipnja 2012. na tribini "Megalomanija umjetničkog svijeta" koju je organizirao tjednik Der Spiegel na Sveučilištu u Kasselu. Na pozornici je u liku Meesea sjedio netko tko o obje teme ima što za reći - i o megalomaniji, i o umjetnosti. Meese je u javnoj raspravi propagirao ni manje ni više već "diktaturu umjetnosti". On i inače slovi kao jedan od najprovokativnijih umjetnika na suvremenoj njemačkoj sceni, štoviše, taj slikar, kipar i konceptualni umjetnik često se etiketira kao "majstor skandala".

Jonathan Meese slovi kao ekscentrični umjetnik koji voli provocirati

Jonathan Meese slovi kao ekscentrični umjetnik koji voli provocirati

Umjetnost ili kazneno djelo?

Prema njemačkom Kaznenom zakonu je "korištenje znakova protuustavnih organizacija" - a nema dvojbe da Hitlerov pozdrav u to spada - kazneno djelo. Ono se, prema paragrafu 86a Kaznenog zakona kažnjava novčanom kaznom i zatvorskom kaznom od maksimalno tri godine. U kaznenom zakonu stoji, međutim, i jedan važni dodatak: da ovakvo djelo nije kažnjivo ako je u službi umjetnosti.

Suci u Kasselu će stoga morati odlučiti je li Meeseovo djelo, unatoč tome, kažnjivo, odnosno morat će definirati je li, koristeći slobode zagarantirane Ustavom, 43-godišnji umjetnik svojom provokacijom ipak otišao predaleko. Na te slobode se poziva umjetnik kada tvrdi da je "potpuno nevin". Njemačka javnost se, ovih dana, suočena, osim sa slučajem Meesea, i sa skandalom oko provokativne pjesme poznatog repera Bushida, intenzivno bavi pitanjem: jesu li umjetničke slobode bezgranične? I gdje prestaje umjetnost, a počinje kažnjivo djelo?

Majstor skandala

Meese u svom atelijeu

Meese u svom atelijeu - provokator, ali ne i prijetnja njemačkom ustavnom poretku

Tko Jonathana Meesea pozove na neko javno događanje ili mu kao gledatelj odluči prisustvovati, mora biti svjestan činjenice da na pozornici neće vidjeti Meesea kao privatnu osobu, nego umjetnika izrazito jakog verbalnog izričaja koji svoje nastupe vidi kao dio svog cjelokupnog umjetničkog koncepta. Na pitanje bi li stao spred platna Gerharda Richtera u stavu mirno, Meese je rekao kako može bez problema zamisliti "da stoji u stavu mirno ispred stvari koje su guba" i nakon što je dva puta salutirao uz Hitlerov pozdrav, objasnio je: "Ovo je dobro, ovo otvara tijelo. To nije neki onaj bijedni pokret prema unutra". Taj razgovor iz 2012. godine je do danas dokumentiran na internetu i svatko ga može vidjeti. Video na webu je i jedan od predmeta sudske rasprave.

"Neukus nije granica umjetničke slobode"

Smiju li, dakle, umjetnici koristiti geste i simbole koji bi mogli vrijeđati druge ljude? Peter Raue je odvjetnik, stručnjak za umjetnost i kolekcionar. U razgovoru za DW kaže: "Ja mislim da je to što radi Meese apsolutno neukusno. Ali neukus niikada nije bioi+ granica umjetničke slobode. Umjetnost je imanentna." Profesor Rolf Schwartmann, šef istraživačkog odsjeka za medijska prava na fakultetu u Kölnu pak kaže da "umjetnička sloboda prestaje u onom trenutku u kojem prava drugih postaju važnija". Kod poimeničnog vrijeđanja političara mogu biti povrijeđena osobna prava pojedinca. Hitlerov pozdrav je napad na državu. No, je li on kažnjiv? "Svaki pojedini slučaj mora biti  indvidualno promatran, sve ovisi o kontekstu", kaže Schwartmann.

Za odvjetnika Rauea je u slučaju Meese presudna činjenica da umjetnik nije koristio Hitlerov pozdrav "afirmativno", dakle, da nije njime želio iskazati odobravanje Hitlerovih i nacionalsocijalističkih zločina. A što je zapravo htio?

Rušenje jednog tabua

Raue ima sljedeće objašnjenje: "Meese je imao jednu šašavu ideju koja bi se ukratko mogla opisati ovako: ako svatko smije koristiti Hitlerov pozdrav, onda će se taj tabu razbiti." I Meeseov odvjetnik Pascal Decker je dao da se objavi jedan citat iz pledoajea koji će držati i koji ide u tom smjeru: "Umjetnički performans moga klijenta se može i mora različito interpretirati. Kada Jonathan Meese diže ruku u znak zabranjenog Hitlerovog pozdrava, demistificira općenita povijesna iskustva. On želi obezvrijediti ono što se smatra važnim i što razložiti do njegovih krajnjih dijelova. Moj klijent nema veze s realnom politikom i političkim organizacijama koje žele uništiti ustavni poredak."

Jonathan Meese očito voli salutirati - fotografija iz 2007.

Jonathan Meese očito voli salutirati - fotografija iz 2007.

Hitlerov pozdrav je uvijek iznova bio tema koja je privlačila umjetnike. 2009. godine je Ottmar Hörl izazvao skandal kada je svoje skulpture vrtnih patuljaka oblikovao s uzdignutom rukom. Državno odvjetništvo nije, međutim, protiv njega otvorilo istražni postupak s objašnjenjem da je, kada se sagleda cijela izložba, dovoljno jasan (neprijateljski) stav umjetnika prema nacističkoj ideologiji. Slučaj Jonathana Meesa je očito složeniji. Peter Raue usuđuje se ipak prognozirati: "Ako slučaj dođe do zadnje instance pred Saveznim ustavnim sudom, on će sigurno ukinuti kaznu."

Na Upravnom sudu u Kasselu se ne boje publiciteta koji izaziva ovaj slučaj. Za njih je to, kažu, proces kao i svaki drugi. Zasad je proces prekinut i odgođen zbog navodne pristranosti jednog od suca. On je naime, odbio Meeseu pružiti ruku nakon čega je umjetnikova obrana uložila žalbu.

Preporuka uredništva