«Trojanski konji» u borbi protiv raka
21. veljače 2006Masti baš i nisu na najboljem glasu. Nezdrave su i debljaju – u tome se uglavnom svi slažu. No, Ole Mouritsen sa Sveučilišta Odense u Danskoj stvar vidi drugačije. Masti ili, stručno govoreći, lipidi za njega imaju nekoliko fascinirajućih odlika: «Lipidi su prirodne tvari koje mogu prodrijeti u žive stanice i onamo transportirati lijekove. Lipidi sami od sebe tvore sićušne kugličice u koje je moguće umetnuti djelotvornu tvar i onda ih ubrizgati u tijelo. Tamo se pričvrste, na primjer, za stanice raka te izluče medikament.»
«Maskirani liposomi» nevidljivi za imunološki sustav
Liposomi – tako se zovu te masne kuglice koje su nekima poznate iz kozmetike, gdje se koriste za prenos vlage u kožu. U vodi se pod određenim uvjetima sićušne masne kugličice tvore same od sebe – stručnjaci to nazivaju samoorganizacijom. A ako se u vodi rastvori lijek, i on će pri tvorbi kuglica automatski biti u njih ugrađen. Inače: ne govorimo uzalud jezično pomalo nezgrapno o ‹sićušnim kugličicama›. Njihov je promjer, naime, jedva 100 nanometara, što odgovara desetmilijuntnom djeliću metra. No, kako ti «trojanski konji» dolaze do svog cilja, dakle žarišta bolesti? Kod tumora je to relativno jednostavno: «Krvni sudovi tumora su šupljikavi, na sebi imaju sićušne rupice kroz koje liposomi mogu prodrijeti u unutrašnjost izrasline. No, to je relativno primitivna metoda. Već ima pokušaja da se površini liposoma dodaju određene molekule za prepoznavanje – takozvana antitijela – koja će se onda ciljano okačiti za tumor.»
Neće li, međutim, ljudski imunološki sustav umjetne kuglice prepoznati kao strana tijela i odstraniti ih bez pol muke? Upravo je to bio problem, kaže Mouritsen, koji je riješen kada su znanstvenici površinu masnih kuglica nadijeli dugim vlaknastim molekulama, takozvanim lipopolimerima: «Trik je što liposomi nadijeveni tim polimerima za imunološki sustav izgledaju poput bezazlene vode. Stoga ih zovemo ‹maskiranim liposomima›. Slično kao što je i bombarder s maskirnim oklopom nevidljiv za neprijateljske radare, tako su i ‹maskirani liposomi› nevidljivi za imunološki sustav, odnosno radare u ljudskom tijelu.»
Nanomilimetarski «taksi za lijekove»
Liposomi se u ove svrhe, doduše, koriste već nekoliko godina, no ti nanometarski «taksiji za lijekove» do sada nisu donijeli željeni proboj u medicini. Razlog je što na cilju izlučuju premalo djelotvorne tvari. Mouritsen želi ukloniti i taj nedostatak: «Na tom će polju, nadam se, uskoro biti dobrih vijesti. Da bismo otvorili kapsulu liposoma, možemo koristiti samo jedan određeni enzim. Na sreću, utvrdili smo da se upravo taj enzim posebno pojavljuje kod tumora, a to znači da bombu možemo postaviti upravo ondje gdje treba i eksplodirati.»
Pokusi provedeni na životinjama obećavaju mnogo, kaže Mouritsen. Za ovu su godinu predviđeni i prvi testovi na ljudima i to lijekom cisplatinom protiv raka crijeva. Cisplatin je vrlo učinkovit stanični otrov koji, međutim, razara i zdravo tkivo te stoga, uredno zapakovan, mora biti točno dopremljen do cilja odnosno tumora. Bude li sve išlo prema planu, ljekoviti liposomi bi za tri do četiri godine mogli biti zreli za primjenu u praksi.