1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Trgovina djecom veliki je bizinis

Trgovina djecom ne događa se samo u Aziji, Africi ili Latinskoj Americi, nego i u Europi.

Djeca su često žrtve trgovaca ljudima

Djeca su često žrtve trgovaca ljudima

Nema nikakve sumnje je stanje na drugim kontinentima za djecu puno nesigurnije nego u Europi, ali trgovina djecom zahvatila je u međuvremenu gotovo sve zemlje na svijetu. Na stotine djece godišnje napušta iz lažnih razloga svoju domovinu, da bi potom negdje drugdje bila primorana, u najboljem slučaju, na rad, ali isto tako na krađu ili čak iskorištavanje u seks-industriji. Zbog toga je pod pokroviteljstvom Europske unije u Beču predstavljena nova knjiga - «Priručnik o najboljim pravilima» koja bi europskim dužnosnicima trebala pomoći u rješavanju ovog problema.

Rizik i trud se trgovcima isplate

U toj su knjizi sadržana najnovija saznanja iz područja trgovine djecom, te metode kako se na najbolji mogući način odnositi prema onima koji su postali žrtvama te trgovine. Claire Potaux stručnjak je za trgovinu ljudima Međunarodne organizacije za migracije iz Beča i suizdavač «Priručnika o najboljim pravilima».

«Trgovina ljudima je općenito veliki, veliki biznis, uključujući i trgovinu djecom. Zbog toga se trgovcima i krijumčarima i te kako isplate sav rizik i trud oko organiziranja putovanja i nabavke lažnih dokumenata. Trgovina ljudima donosi istu zaradu kao i trgovina drogom, koja je jedna od najunosnijih trgovina.»

Nema posebnog profila žrtava

Claire Potaux kaže kako se izdavanjem knjige uputstava želi dužnosnicima diljem Europe ukazati na to koliko je trgovina djecom velik problem, te koliko je važno pažljivo se odnositi prema djeci-žrtvama ove trgovine.

«Postoji općeprihvaćeni kliše o tome tko može biti žrtva trgovine ljudima, i to je najčešće djevojka od 17 godina koju se može seksualno iskorištavati. Ali to nije uvijek tako. Većinu se djece ne smatra žrtvama trgovine, jer se na te slučajeve promatra sa predrasudama. Ako slučaj ne odgovara dobro poznatom profilu, onda ga se kao takvog ni ne identificira. Naš najveći izazov je - kako što bolje identificirati slučajeve iskorištene i prodane djece u Europi.»

Postoji čitav niz varijanti kako iskorištavati djecu. Dok se djecu na jugu Europe najčešće koristi kao obespravljenu pomoć u kućama ili kao sitne lopove, u srednjoj ih se Europi najčešće sreće kao napasne prosjake. Trgovina organima je isto tako česta kao i nezakonito usvajanje koje trgovcima donosi nevjerojatne zarade. Pornografske fotografije koje prikazuju djecu svih uzrasta, te izravna prostitucija po barovima ili na ulici, oblici su iskorištavanja o kojima se u mnogim europskim zemljama redovito izvješćuje.

«Trgovina ljudima nije samo organizirani kriminal, to je zločin protiv prava te osobe ili tog djeteta. To je jedno od najgorih i najtraumatičnijih iskustava za neko dijete. Budući da su u najvećem broju slučajeva djeca odvedena iz svojh domovina, njima su presječene sve veze sa obitelji, obustavljen im je cijeli razvojni program djetinjstva, ne idu više u školu. Trgovci su vrlo često nasilni, tuku svoje žrtve, prijete im. Djeca se nalaze pod ogromnim pritiskom da moraju krađom, prosjačenjem ili prostitucijom pod svaku cijenu dobaviti novac. Čak i kad broj identificiranih slučajeva nije uvijek tako jako visok, vrlo je važno boriti se protiv ovog kriminala, jer radi se o jednom od najgorih zlodjela počinjenih nad nekom osobom.»

Program za kontrolirani povratak djece

Pri tome Claire Potaux i njeni suradnici ističu koliko je važno pri ispitivanju odnositi se prema toj djeci kao prema traumatiziranim žrtvama. Pri tome je nužno biti vrlo, vrlo pažljiv. Jednostavni progon maloljetnika natrag u njegovu domovinu nije zadovoljavajuće rješenje problema. Bez dobro osmišljene potpore, ova će se djeca ponovno naći na meti trgovaca i za kratko vrijeme ponovno će biti odvedena u neku stranu zemlju. Međunarodna organizacija za migracije je stoga razvila program za kontrolirani povratak djece i njihovu skrb, koji treba maloljetnicima jamčiti nastavak obrazovanja u vlastitoj zemlji a time i jedan bolji početak. No to je sve moguće samo kada maloljetnici na to pristanu. Za druge slučajeve postoje u Europi programi podrške za skrb i obrazovanje ovakve djece, koja se ne mogu ili ne žele vratiti u svoju zemlju.

U većini zemalja Europske unije dozvola boravka prestaje vrijediti kada dijete napuni 18 godina. Tada prestaje zaštita koju uživa od države, i dijete biva tretirano kao i svi ostali imigranti. Samo ako upiše studij ili dobije stalni posao, može mu se na neko vrijeme produžiti dozvola boravka.

Siromaštvo uzrok mnogih zala

Najčešći razlog zbog kojeg roditelji svoje dijete šalju u nepoznato teško je gospodarsko stanje u njihovoj zemlji. Roditelji se ili nadaju da će negdje drugdje njihovo dijete imati bolje izglede za pristojan život, ili im je to barem neki način da zarade nešto novaca za ostatak obitelji.

Kada već mali šestogodišnjak krade po europskim ulicama, već ga se gleda kao na mladog kriminalca a ne kao na žrtvu neoliberalne ekonomije, koja jednima omogućuje luksuz na račun drugih koji su iskorištavani i bez perspektive. Claire Poraux je angažirana braniteljica ovakvih žrtava.

«Moja želja je da trgovina djecom potpuno nestane. Ali isto tako znam da je to vrlo teško, jer ona donosi mnogo novca. Stoga želim barem ono što se može obistiniti, a to je usredotočiti se na sprječavanje ove trgovine. Već je puno učinjeno na tome da se ljude upozori na ovaj problem. S time treba nastaviti i možda pružiti više podrške zemljama iz kojih djeca dolaze.»

Prema mišljenju Claire Poraux pomoć siromašnim zemljama je bitna kako bi se smanjila potreba da se djeca uopće šalju u druge zemlje. Ali ono što je svakako izvedivo je upozoriti na problem trgovine djecom, te da se radi o zločinu.