Treća sreća za Abdullaha Güla

56-godišnji turski ministar vanjskih poslova i bliski suradnik premijera Erdogana novi je stanar Predsjedničke palači na najvišem brdu iznad glavnog grada Ankare. Gül preuzima dužnost koja još od vremena prvog predsjednika i utemeljitelja moderne turske Republike Kemala Atatürka simbolizira i jamči strogu granicu između državnih poslova i religije, dužnost koja jamči da se u Tursku neće vratiti strukture starog Osmanlijskog carstva.

Strah od možda prevelikog utjecaja religije na politički život proteklih je mjeseci bio pokretačka snaga laicističkih i vojnih krugova, koji su se protivili nominaciji Güla, kandidata religiozno-konzervativne vladajuće stranke AKP. Opomene na mogući slom sekularnog državnog uređenja koje su odaslane u javnost i koje se moglo protumačiti kao indirektne prijetnje pučom, general turske vojske Yasar Büyükanit ponovio je još i jučer, samo dan prije konačnog izbora novog predsjednika.

Gülov izbor je demokratski potpuno legitiman. Na posljednjim parlamentarnim izborima njegova je stranka osvojila preko 46% glasova. Nakon što su i birači praktično potvrdili njegovu kandidaturu nijedna je druga partija u parlamentu više nije mogla blokirati. Upravo tako jasan odnos snaga u Turskoj obvezuje na to da se Gülu pruži fer šansa. Ostaje za vidjeti što će on sada s njom učiniti. Hoće li doista biti nadstranački predsjednik, kao što to očekuje velika većina građana? Ili će predsjednički položaj iskoristiti kao paravan za islamizaciju Turske nekritičnim prihvaćanjem zakona i ustavnih promjena? Hoće li on biti budan čuvar sekularnog poretka?

Kao predsjednik Gül postaje vrhovni vojni zapovjednik, on će imenovati sveučilišne profesore, suce, diplomate…To je puno moći i puno odgovornosti za jednu državu koja je itekako važna za Europu, ali i za državu koja ima izniman značaj za međunarodnu mirovnu politiku.