1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Treba piti pivo!"

Zbog čega Nijemci radije piju pivo nego vino? I zbog čega je piće spravljeno od hmelja, slada i vode spašavalo živote? Kratka povijest njemačkih navika kad se o piću radi.

Gostu u nekoj njemačkoj gostionici nije se lako odlučiti: na izbor mu stoje deseci toplih i hladnih napitaka. Prije nekoliko tisuća godina ovaj je izbor naravno bio puno manji: za piće je na raspolaganju bila samo voda. Oko 10.000 godina prije Krista čovječanstvo je otkrilo prvo umjetno spravljeno piće: pivo. U međuvremenu je ovo piće s niskim postotkom alkohola dobilo kultni status. A u doba loših higijenskih uvijeta ovo je piće bilo od neprocjenjive vrijednosti kad se koristilo u medicinske svrhe. Njemačka svetica Hildegard iz Bingena, koja se, kao svestrano obrazovana osoba iz ranog Srednjeg vijeka, bavila i medicinom i zdravljem, svima je svjetovala: "Treba piti pivo!".

Bolje pivo nego rakiju

Prepune klupe u vrtu pivnice

Prizor iz jedne minhenske pivnice

I djeca i odrasli poslušno su slijedili njezin savjet. Jer voda je sve do 20. stoljeća često bila zagađena i puna opasnih klica. I tako bi, da bi ostala zdravom, cijela Europa posezala za pivom. Štoviše, u 19. stoljeću su i industrijalci poticali svoje radnike u čeličanama i u rudnicima da piju pivo. S jedne je strane ovo visokokalorično piće muškarcima davalo snagu. S druge strane, bolje je bilo da radnici piju pivo nego žestoka pića poput rakije, koja je isto tako bila jako popularna. I pisci i mislioci rado su posezali za ovim za pićem spravljenim od hmelja. Nobelovac Thomas Mann izjavio je da svakodnevno uz večeru popije bar čašu svijetlog piva. Dugo se Njemačku smatralo vodećom pivskom nacijom u svijetu. U međuvremenu su Nijemci svoje prvo mjesto kao najveći svjetski pivopije - izgubili.

Thomas Mann

Thomas Mann

Oko 100 litara piva prosječno u godini popije jedan Nijemac. I time zaostaje značajno za Česima, koji ispiju 150 litara godišnje po glavi stanovnika. Svejedno, u Njemačkoj je pivo i dalje kulturno dobro. 1.300 pivovara proizvodi više od 5.000 vrsta piva. Njemačka time daleko pred svima vodi u svijetu. A sve više i više Nijemaca radije pije piva proizvedena u malim pivovarama, bez obzira čine li to s društvom u vrtu neke pivnice, u gostionici ili sami na kauču pred televizorom.

"Šteta što se vino ne može pomilovati"

Reformator Martin Luther je pak u 16. stoljeću radije pio vino. "Pivo je ljudska tvorevina, vino je od Boga", izjavio je ovaj bivši redovnik. Iako su srednjovjekovni samostani bili poznati prije svega po svojoj umjetnosti spravljanja piva, mnogi najpoznatiji njemački vinogradi vuku svoje korijene od pobožne samostanske braće. Legenda kaže da su neki redovnici već po okusu zemlje mogli odrediti gdje su najbolji vinogradi. No za vino Nijemci ipak moraju zahvaliti svojim južnim susjedima - stari Rimljani su bili ti koji su germanskim plemenima donijeli umijeće proizvodnje vina.

Annika Strebel s krunom na glavi i čašom vijelog vina u ruci

Annika Strebel, 63. njemačka vinska kraljica za godinu 2012.

I u Srednjem vijeku je vino bilo izuzetno omiljeno. Ali stvarno dobru kapljicu tada su si mogli priuštiti samo imućni građani te plemstvo. Obični puk je pio jeftinu patoku, ponekad još čak i razrijeđenu octom. Ovaj "delanec" je vjerojatno i razlog zbog kojeg se u Njemačkoj još i danas vino pije manje od piva. "Prosječni Nijemac godišnje popije "tek" 20 litara vina, od toga priličan dio otpada na južni dio Njemačke. A možda je tako i dobro. 2008. su znanstvenici ustanovili da alkohol iz vina uzrokuje brže "skupljanje" mozga nego onaj iz piva. U svjetlu tog otkirća je stoga iznenađujuća činjenica da su ljubitelji vina upravo najbrojniji u umjetničkim i intelektualnim krugovima. Njemački novinar i pisac Kurt Tuchlsky je dvadesetih godina prošlog stoljeća pisao: "Šteta što se vino ne može pomilovati".

"Kave, kave mi treba"

No ujutro većina Nijemaca ipak najvoše voli popiti nešto toplo, bezalkoholno i osvježavajuće. Mnogi dan počinju šalicom čaja ili kave. O kvaliteti ovih napitaka vodile su se mnoge svađe. "Ako bi ovo trebala biti kava, molim vas donesite mi čaj. Ako bi ovo trebao biti čaj, molim vas donesite mi kavu", žalio se američki predsjednik Abraham Lincoln u 19. stoljeću. Baš kao što je bio slučaj s vinom, tako su si i kavu ili čaju početku mogli priuštiti samo visoki državni službenci ili bogataši. "Kave, kave mi treba. I ako me netko želi okrijepiti, ah, kavu neka mi pokloni", zazivao je Johann Sebastian Bach oko godine 1732. u svojoj Kantati o kavi. U to su doba u Europi otvarane prve kavane u kojima su se susretali učeni i imućni kako bi razgovarli o poslu. Ali istovremeno i kako bi uživali u egzotičnoj, iz Arabije uvezenoj kavi. Običan je puk pak pio zamjensku kavu napravljenu od slada ili cikorije.

Čovjek za stolom čita novine

Jednostavno udobno. Prizor iz jedne berlinske kavane iz tridesetih godina prošlog stoljeća

Isto je vrijedilo i za čaj koji je dugo bio privilegija bogatih. Tek kad su početkom 19. stoljeća pale cijene čaja i kave, ove tople napitke mogli su si priuštiti i radnici. No jeftina proizvodnja kave i čaja bila je moguća samo zahvaljujući robovskom radu na plantažama. I tako su svi društveni slojevi pili čaj ili kavu.

Sve do danas su kavane ili čajane ostale omiljena mjesta okupljanja. Svaki Nijemac u prosjeku godišnje popije gotovo 150 litara kave, dakle više nego piva, vina ili mineralne vode.

Preporuka uredništva