"Trebaš li doista novi mobitel?"

Jedan njemački ponuđač mobilne telefonije čak i privlači mušterije natpisom: "Nikad nemojte propustiti inovaciju - uzmite svake godine najnoviji mobitel ili tablet."

Za kemičara Klausa Kümmerta je već i takav oglas gotovo uvredljiv: "Te kompanije stavljaju našu budućnost na rasprodaju!"

Profesor Kümmert je specijalist za održivu i ekološku kemiju Sveučilišta Lüneburg. Ne može se načuditi u kojoj mjeri građani podcjenjuju učinak na okoliš koji izaziva proizvodnja svih tih mobitela i proizvoda visoke tehnologije.

"U svim tim mobitelima na primjer imate i rijetki metal neodimij", objašnjava profesor. On je razmjerno široko rasprostranjen, ali ga je izuzetno teško izdvojiti. Ipak, bez njega je nemoguće zamisliti novi mobitel jer je potreban za proizvodnju snažnih magneta - a oni su u zvučnicima i mikrofonu.

To je tek jedan primjer: samo u mobitelu ima na stotine takvih elemenata i kemijskih spojeva za koje je bila potrebna golema energija da bi ih se proizvelo - i onda završe u smeću jer je već izašao još noviji model mobitela nego što ga imate.

Neke te elemente čak i možete vidjeti - na primjer zlato koje čini kontakte SIM-kartice. Ali i bakar za žice postaje sve rjeđi, tu je i litij za baterije, tantal za kondenzatore, indij za ekran... U mobitelima su često tek sićušne količine tih rijetkih metala, ali bez njih nema ni novog proizvoda.

Sirovina jednostavno nema beskonačno mnogo

A to znači da ih se stalno mora tražiti i eksploatirati u rudnicima po čitavom svijetu. Jedva da se ikoji od njih pojavljuje u prirodi u čistom obliku, što znači da ih se mora uz mnogo energije i truda izdvojiti da bi udovoljili potrebama proizvođača. Neki od tih sastojaka su već i prije bili rijetki, ali sad se zalihe već primiču kraju, tvrdi kemičar James Clark sa Sveučilišta York u Velikoj Britaniji. Srebro, magnezij, cink, zlato, platina... Postoje procjene da će već za pola stoljeća zalihe biti iscrpljene - odnosno da će biti još teže, skuplje i prljavije doći do onoga što je još u zemljinoj kori.

Zaštitnici okoliša uporno ponavljaju kako se ljudi trebaju naučiti vraćati svoje stare mobitele barem kako bi poslužili kao sirovina za nove. I britanski kemičar Clark misli kako bi takva reciklaža bila "značajan doprinos u spašavanju svijeta."

Doista: njemačka udruga Bitcom procjenjuje kako je prošle godine po njemačkim ladicama ležalo više od 100 milijuna starih mobitela. Usprkos dragocjenim sastojcima, nakon dugo godina boravka u ladici nerijetko završe tek u "običnom" smeću. Ovi zaštitnici okoliša upozoravaju kako bi takav elektronički otpad mogao biti važan čimbenik u gospodarstvu budućnosti.

"Reciklaža je lijepa, ali ona nas neće spasiti "

Profesor Kümmerer nije baš tako uvjeren da će nas stari mobiteli i računala od ičega spasiti. "Reciklaža je dobra i važna, ali ta histerija oko reciklaže je čista besmislica", misli profesor kemije. Ti rijetki metali u elektronici su u pravilu povezani s drugim sastojcima, a onda je i sve skupa pomiješano s mnogo plastike. Zato konstatira: "Nikad nećete uspjeti izdvojiti sve te sastojke da opet budu čisti."

Povrh toga, i proizvođači znaju da te rijetke kovine postaju sve rjeđe - odnosno, sve skuplje pa se svim silama trude da ih ugrade što manje. Drugim riječima, troši se sve više energije da bi se stvorio taj gotovi proizvod - i bit će sve teže te sirovine opet izdvojiti da bi poslužile opet.

Za njemačkog profesora kemije rješenje je samo jedno i tu citira Alberta Einsteina koji je rekao kako "intelektualci rješavaju probleme, geniji ih izbjegavaju". A jedini način da se problem izbjegne jest - ne težiti za novim mobitelom ili proizvodom visoke tehnologije, ako to doista nije potrebno.

Jedna nizozemska tvrtka je baš na tom tragu krenula i u poslovni projekt nazvan Fairphone - mobitel koji bi, barem teoretski trebao korisniku potrajati čitav život. Umjesto da kupuju čitav novi aparat, u tom mobitelu svatko može promijeniti samo neke njegove ključne dijelove koji su u međuvremenu možda postali tehnološki zastarjeli.

Ipak, vođa projekta Fairphone Bas van Abel nema iluzija da danas itko išta kupuje "za čitav život" nego su i njegove ambicije skromnije: "Ako postignemo da ljudi imaju svoje mobitele pet godina umjesto samo dvije, već će i to značiti mnogo manje mobitela koje tržište treba. A već će to biti golemi napredak."

Ali sektor nove tehnologije je redovito važan čimbenik nacionalnoga gospodarstva: ako kupci kupuju, onda i oni proizvode nove modele, više zarađuju i gospodarstvo raste. I baš je to temeljni problem.

Paul Hodges, predsjednik savjetničke tvrtke za kemijsku industriju International eChem smatra kako nam je jedini izlaz prestati težiti neprestanom gospodarskom rastu. "Moramo naći naš put u ekonomiju kakva je postojala prije šezdesetih prošlog stoljeća", rekao je Hodges na konferenciji o održivom razvoju u Berlinu ovoga travnja.

Zato i pita: "Trebate li doista novi mobitel? Ili ga samo želite?" Konačno, upravo ta iluzija da nam nešto "treba" je ono što je glavni pokretač ovog našeg "društva proizvoda za jednokratnu uporabu".