1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Treći pokušaj nove runde liberalizacije svjetskog tržišta

Konferencija Svjetske trgovinske organizacije koja je jučer, na ministarskoj razini, započela u Hong Kongu zapravo je već treća o istoj temi: daljnjoj liberalizaciji svjetskog tržišta, takozvanom "Programu iz Dohe". Ali dvije prethodne konferencije, ona u Cancunu i Seatlu, nisu propale slučajno jer su i interesi 149 zemalja članica podjednako različiti, koliko su i sve te zemlje različito razvijene.

Kako da poljioprivrednik iz Etiopije dobije barem slične šanse kao poljoprivrednik iz razvijenih zemalja?

Kako da poljioprivrednik iz Etiopije dobije barem slične šanse kao poljoprivrednik iz razvijenih zemalja?

Najveći sukob i dalje vlada oko zaštite poljoprivdednicima onih zemalja koje si takvu zaštitu uopće mogu priuštiti - dakle u razvijenim zemljama poput Sjedinjenih Država i Europske Unije. Ta dva ogromna tržišta iz godine u godinu plaćaju 13 milijardi dolara za sve moguće proizvode - kukuruz, rižu, voćne proizvode, rajčice, pamuk, mlijeko i mliječne prerađevine; popis je veoma dug. Dakako, zemlje u razvoju jedva da se mogu natjecati sa cijenama koje se tako postižu u razvijenim zemljama - a to znači da nemaju kamo prodati svoje proizvode. Glavni tajnik Commonwealtha, Don McKinnon: "Kada bi bogate zemlje, na primjer Sjeverne Amerike, Europe i Japana ukinule svoje subvencije i prepreke za trgovinu, onda bi 150 milijuna ljudi na svijetu našlo put iz bijede."

Zvuči lijepo i plemenito - ali nipošto nije tako jednostavno. Jer ne samo da su razvijene zemlje onda zabrinute za egzistenciju svojih poljoprivrednika - i konačno, birača na izborima nego postoji i čitav niz bilateralnih i multilarnih sporazuma sa određenim zemljama. I to bilo oko određenih proizvoda poput banana ili kave, ili o već postignutom slobodnom pristupu razvijenim tržištima najsiromašnijim zemljama - a ti bi sporazumi onda došli u pitanje. Dakle, i među nerazvijenima i slabije razvijenima ne postoji osobiti konsenzus a niti jedne niti druge ne žele potpuno otvoriti svoja tržišta za područja koja pak zanimaju razvijene zemlje: tu više nije samo riječ o industrijskim proizvodima, nego prije svega za uslužnu djelatnost - poput banaka, telekomunikacija ili osiguravajućih društava gdje slabije razvijeni jedva da imaju izdržati konkurenciju razvijenih. Usprkos ovim preprekama, predsjednik Južne Afrike Thabo Mbeki smatra: "Moramo postići rezultat. U najmanju ruku, WTO mora pokrenuti proces koji će omogućiti da do kraja 2006. okončamo pregovore. Već to bi bilo od interesa za sve zemlje u razvoju."