Transparentnost EU-a
20. svibnja 2005
Šampanjac i svježe jagode, bazen, svakodnevne masaže – sjećaja na odmor na luksuznoj jahti mogu trajati još mjesecima nakon. No, ako je gost visoki političar, a vlasnik jahte doduše jest njegov prijatelj ali i poslovni čovjek čije se bogatstvo mjeri u milijardama eura, lijepa bi sjećanja mogla dosta brzo izblijedjeti. Barem je tako bilo u slučaju Josea Manuela Barrosa, predsjednika Europske komisije. Neugodna novinarska pitanja ubrzo su mu otjerala lijepe uspomene na ljetovanje. No, on je tvrdio kako je posve neovisan i nepotkupljiv. No, mogu li političari zaista biti neovisni. Bonnski politolog dr. Markus Hoerith o tome kaže: «Ne, naravno da ne mogu, no pravo je pitanje očekujemo li mi to zaista od njih? Naši zastupnici ne moraju biti posve neovisni, mnogi od njih imaju političke interese, čak i ako se radi samo o tome da budu izabrani za još jedan mandat, ili da budu nominirani za ulazak u parlament. Ono što je u ovoj priči odlučujuće jest da javnost, dakle birači, moraju znati kakve interese određeni zastupnik ima.»
Hoerith smatra da su puno važnije namjere i djela pojedinih političara, nego njihovi kontakti. Političari nisu redovnici, oni su samo graditelji slike svoga društva, kaže i pritom kritizira prebrzo proglašavanje skandala i afera, što tako rado čine brojni mediji: «Naravno, ovim ne želim negirati da se te stvari zaista i događaju. To svakako treba objavljivati, no ni u tome ne treba pretjerivati, kao ni u traženju političkih konzekvenci koje se u tim slučajevima odmah zahtijevaju.»
No, svaki član parlamenta morao bi jasno odvojiti privatne od poslovnih interesa, a za to su potrebne stroge kontrole. Za EU-zastupnike do sada su vrijedila sljedeća pravila: sve dodatne zarade i pokloni u vrijednosti većoj od 50 eura moraju biti prijavljeni Europskom parlamentu. Recimo za usporedbu kako zastupnik u njemačkom Bundestagu smije bez prijave primati darove čija vrijednost ne prelazi 200 eura, te ostvarivati dodatnu zaradnu u visini od 3 tisuće eura. No, ove odredbe građanima nisu uvijek jasne i oni očekuju više otvorenosti. Toj želji, kaže Heide Ruehle iz stranke Zelenih, svaki političar može vrlo lako udovoljiti: «Ja se već godinama trudim na svojoj internet stranici objavljivati sve takve podatke, pa to savjetujem i drugima. Mislim da to može svaki zastupnik, ne radi se o velikom trošku a tako se osigurava više transparentnosti», kaže Ruehle, koja ipak zabranu primanja malih poklona i dodatne zarade smatra besmislenom i prestrogom.
No, europski parlamentarci nisu osuđeni na sporedne zarade i poklone. Istina, njihove se plaće međusobno razlikuju, ali ne zaradjuju malo. Plaća se određuje sukladno plaćama nacionalnih zastupnika, te tako njemački EU-zastupnici zarađuju brutto 7 tisuća eura. Slovački zastupnik pak mora se zadovoljiti s 900 eura mjesečno. No, obojica dobivaju po 3 tisuće 700 eura mjesečnog paušala oslobođenog od poreza, te po 262 eura dnevnice po sjednici. Troškovi za urede u svakoj pojedinoj zemlji i u Bruxellesu, kao i plaće za njihove suradnike posebno se obračunavaju.
Jesu li europski narodni zastupnici skupi? Moguće, ali dobra politika mora biti i dobro financirana, smatra Heide Ruehle, a s tim se slaže i Markus Hoerith. On je ipak mišljenja kako građani u svakom trenutku moraju znati iz kojih izvora potječu zarade njihovih zastupnika. A kada to postignemo, bit će i bezbrižnih godišnjih odmora, pa makar i na luksuznim jahtama.