Transgenetički zec i granice umjetnosti

Jedan od njegovih najkontroverznijih radova je «GFP Bunny», odnosno laboratorijski uzgojen albino zec koji u mraku isijava zelenu svjetlost, a u zagrebačkoj galeriji C.A. prošloga je tjedna predstavio svoj višegodišnji projekt kojim prati reakcije i implikacije koje je izazvalo rođenje tog stvora.

Kreacija zeca koji zbog usađenoga gena pacifičke meduze odašilje fluorescentnu zelenkastu svjetlost, samo je jedan od projekata Eduarda Kaca, koji izaziva žučne polemike te preispituje društvenu odgovornost i komunikacijske procese. Bez obzira na to stvara li projekte koji se temelje na uporabi intreneta ili najnovijih biotehnoloških otkrića, Kac u svojim radovima uvijek pokušava isprovocirati diskusiju o važnim društvenim pitanjima.

"Došli smo do stanja kulture u kojem je teško odvojiti ono što smo nekada shvaćali kao život od onoga što smo nekada shvaćali kao tehnologiju. Ta podvojenost i opozicija više ne funkcionira na većini društvenih razina. U medicini, primjerice, kloniranje i genetsko modificiranje produžuju ljudski život… U nizu slučajeva, nailazimo na novo tumačenje pojmova prirodno, ljudski, uobičajeno… A što je tek s umjetnošću? Umjetnost u 21. stoljeću ne može se svoditi na razgovore i predstavljanja tih problema. Umjetnici moraju raditi s istim alatima kojima se kreira stvarnost u kojoj živimo."

…pojašnjava Kac. Transgenetičkoga zeca, Kac je krstio imenom Alba, jer ta riječ osim znači „bijela“, ima i značenje „izlazak sunca“, čime implicira početak novog doba, no ne sviđa se svima Kacovo promišljanje naše budućnosti u sadašnjosti. Neke udruge za zaštitu životinja čak su pozivale na bojkot Kacova zagrebačkog gostovanja, no on tvrdi da se, što se tog aspekta njegova rada tiče, nitko ne mora brinuti.

"Životinjama se ne škodi u procesu stvaranja, primjerice, fluorescentnog zeca. Život se ili stvori ili ne. Tako da se ne može govoriti o proizvodnji mutiranih čudovišta koja pate zbog umjetničkoga čina. Aktivisti za prava životinja nisu prije protestirali protiv ovog rada. Štoviše, kada je TV-mreža ABC tražila organizaciju PETA da komentira projekt, odgovorili su da on čak služi njihovim ciljevima jer skreće pozornost na patnju laboratorijskih životinja općenito. No ja ne želim služiti nečijoj svrsi. Ja sam umjetnik koji samo stvara svoj rad", ističe Kac.

Sloboda i cenzura umjetnosti

No, problema je ipak bilo - kada je Kac trebao Albu preuzeti iz francuskog laboratorija u kojem je stvorena, i udomiti ju u svojem obiteljskom domu, direktor laboratorija je – bez obrazloženja – odbio dopustiti iznošenje zeca – što Kac smatra cenzurom:

"Zašto je on odlučio cenzurirati moj rad, nikada neću znati sa sigurnošću. Mogu samo spekulirati da se bojao odjeka koje bi projekt mogao izazvati u medijima. A pozornost medija zapravo je puno više privukla upravo cenzura, a ne kreacija zeca.

Zbog te odluke Kac nije mogao nastaviti projekt čija je sljedeća faza trebala biti socijalizacija zeca, koja je trebala pokazati da i laboratorijski stvorene transgenetičke životinje mogu ostvariti emocionalni i kognitivni život. Umjesto toga, on se upustio u borbu za oslobođenje zeca: oblijepio je Pariz protestnim plakatima, na svoj američki dom izvjesio je zastavu sa siluetom zelenoga zeca (podsjetimo, to se događa u trenutku kada se zbog američke invazije na Irak na većini kuća vijori nacionalna zastava), a bilježi kako tisak u raznim dijelovima svijeta na različite načine interpretira priču – upravo ta dokumentacija je i predstavljena na zagrebačkoj izložbi.

Prvi dolazak tog zanimljivog brazilskoga umjetnika u ovaj dio Europe bio je i dobra prilika za upoznavanje njegovih drugih projekata:

"1994. godine napravio sam rad „Teleportacija nepoznate države“ koji se sastoji od biljke smještene u tamnoj prostoriji. Biljka svjetlost potrebnu za fotosintezu dobiva isključivo putem slike koju stvaraju kamere uperene u nebo niza svjetskih gradova koje aktiviraju posjetitelji web stranice na kojoj se može pratiti i rast biljke. Tako da iz Zagreba možete slati svjetlost neba Pariza biljci koja se nalazi u New Yorku."

…pojašnjava Kac. Rad Potez 36 iz 2002. godine, koji se sastoji od biljke stvorene iz univerzalnog računalnog koda postavljene na šahovskoj ploči od zemlje i pijeska, njegova je, pak, posveta trenutku kada su mašine porazile ljudsku vrstu:

"Taj se rad referira na šahovski meč Garyja Kasparova i računala „Deep Blue“ iz 1997. godine. Tada je prvi put u povijesti računalo porazilo čovjeka i to se dogodilo u 36-om potezu. U tom trenutku se ostvario davnašnji ljudski san stvaranja mašine koja ima kognitivnu moć poraziti svojega stvoritelja. Znanstvena fantastika postala je znanstvena činjenica, a kada se to dogodi, svijet se mijenja.