Tragična ironija u raspravama oko tajnih letova CIA-e

Ironija broj jedan: Postojanje takozvanih “dark sites”, mračnih mjesta, kako je to tvrdio američki list Washington Post većini političara koji nose odgovornost s ove ili one strane Atlantika pojavilo se u vrlo nezgodno vrijeme. Stoga se većina političara i diplomata pokušava spasiti izjavama kako nemaju pojma o čemu je zapravo riječ. Jer, na koncu radi se o nepotvrđenom novinskom članku. Istodobno događaju se i sazivaju svi mogući krizni stožeri i mehanizmu smirivanja stanja koji u biti navodne sumnje u postojanje zatvora uvelike demantiraju. Ironija broj dva: U Europi je zgražanje zbog Ameriknaca veliko, ali se pri tome vrlo olako zaboravlja na činjenicu da europske tajne službe vrlo tijesno surađuju sa SAD-om.

Ipak, Sjedinjene Države su shvatile kako Europljanima treba pomoći odgonetnuti pitanja oko tajnih letova. No istovremeno glasnogovornik američkog ministarstva vanjskih poslova naglašava kako se o spomenutim letovima iz Washintona ne može ništa kazati – iz sigurnosnih razloga, zna se. Jer, nalazimo se u takozvanom “asimetričnom ratu”, čija je glavna karakteristika dvolično izvlačenje, pri čemu je vrlo teško odvagnuti sigurnost i ljudska prava. No ipak, George Bush mogao bi se uskoro dičiti time da od 11.9.2001. u SAD-u se više nije dogodio niti jedan teroristički napad. Ali, Bush to ne čini, jer se zaravo najviše boji ponavljanja scenarija “Mission Accoplished” – u prijevodi, “Misija izvršena”, kada je 2003. godine Irak prerano otpisao kao riješeni slučaj. Koje li ironije.