Tko vodi Arapsku ligu? | Politika | DW | 26.03.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tko vodi Arapsku ligu?

Na sastanku Arapske lige u Dohi sve je u znaku Sirije. Saudijska Arabija i Katar podupiru sirijske pobunjenike i bore se za prevlast u arapskom svijetu. No pritom važnu ulogu igra i Iran.

default

Doha Katar Arabische Liga Gipfeltreffen

Dugi govori, grupne fotografije omraženih despota i završni protokol, koji ne interesira gotovo nikog – tako javnost u arapskim zemljama  doživljava summit svojih vodećih političara. „To nije Liga arapskih naroda“, smatra Moataz Salama iz kairskog Centra Al-Ahram.

I Izrael za aktivniju politiku

Susret u Dohi - Premijer Ujedinjenih Arapskih emirata Bin Rašid al Maktum i domaćin emir Bin Kalifa al Tani

Susret u Dohi - Premijer Ujedinjenih Arapskih emirata Bin Rašid al Maktum i domaćin emir Bin Kalifa al Tani

I upravo ti nevoljeni predstavnici dvadesetak država koje se smatraju arapskim se danas i sutra (26. i 27.3.) sastaju u Dohi (na slici gore). Dvije glavne teme su: prihvaćanje sirijske oporbe u Ligu i razmatranje određene vrste vojnog angažmana u Siriji. Osnovni politički uvjeti za to su stvoreni jer je poslije višestrukih odgoda, sirijska oporba je uspjela, točno tjedan dana prije summita Arapske lige, sastaviti prijelaznu vladu.

Arapski političari nisu jedini koji zahtijevaju snažnije učešće Arapske lige u rješavanju sirijskog sukoba. Izraelski predsjednik Šimon Perez nedavno je pozvao Ligu da spriječi masakr u Siriji. U građanskom ratu koji traje dvije godine život je izgubilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, a rat je prijetnja miru u čitavoj regiji. "To je jedno od pitanja kod kojeg Ligi nedostaje vizija", smatra Moataz Salama iz Centra Al-Ahram za politička i strateška istraživanja. Interesi pojedinih zemalja članica se previše razlikuju, prije svega Saudijske Arabije i Katara.

Dobri odnosi sa Zapadom

Regionalna nadmoć Saudijske Arabije i Katara je posebno vidljiva poslije nemira 2011. godine, privremenim povlačenjem Egipta i Sirije iz aktivnog rada Arapske lige, kao i već godinama oslabljenog Iraka.

"Saudijska Arabija i Katar u dobrim su odnosima sa Zapadom, posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama. Obje zemlje, međutim, imaju autoritarne režime i na međunarodnom planu su često kritizirane zbog nedostatka slobode izražavanja, kao i kršenja ljudskih prava.

Uz pomoć Arapske lige, Saudijska Arabija se trudi biti regionalna protuteža Iranu", ocjenjuje stručnjak za Bliski Istok Asiem El Difraoui iz Centra za politiku medija iz Berlina. „Saudijska Arabija vidi iranski režim kao direktnu prijetnju. Saudijski vlastodršci su trenutno vrlo uznemireni što su recimo u Iraku na vlasti šijiti, koji su u djelomičnom savezu s Iranom. Oni se nadaju da će uklanjanjem Asadovog režima s vlasti i Iran biti oslabljen.

Mali Katar, sjedište utjecajne stanice Al Džazira, s druge strane, kako kaže El Difraoui, pokušava egzistenciju vlastitog sustava vladavine osigurati aktivnom vanjskom politikom. Katar sa svojih 300.000 stanovnika i velikim bogatstvom se oduvijek pribojavao da će ga jednog dana progutati Saudijska Arabija. Katar i Saudijska Arabija u Arapskoj ligi važe za konkurente, ali su složni u jednom cilju – slabljenju Irana. Brojni stručnjaci smatraju da je upravo to razlog što te dvije zemlje oružjem opskrbljuju islamističke oporbene grupe u Siriji.

Iranski utjecaj na vidiku

Oslabiti utjecaj Irana je tako očigledno glavni cilj kada se govori o Siriji. Jer, ako Asad padne, utjecaj Teherana u regiji će oslabiti. U suprotnom bi koalicija Sirije i Irana mogla postati sve jača. U Tunisu, Libiji i Egiptu, među stanovništvom postoje velike simpatije prema ciljevima sirijske revolucije. No istodobno se u tim zemljama javlja nezadovoljstvo zbog miješanja Saudijske Arabije i Katara u sirijska unutarnja pitanja. Njima se prebacuje financiranje islamističkih stranaka.

Iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedžad

Iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedžad - trn u oku

Saudijska Arabija vrlo oprezno prati događaje u susjednim zemljama. Njena pomoć prvim arapskim revolucijama je došla prekasno. Saudijska Arabija još je uvijek utočište nekadašnjeg tuniskog diktatora Bena Alija, a tijekom prosvjeda u Bahrainu Rijad je svoje tenkove izveo na ulice protiv demonstranata. „Velik je strah da bi nemiri mogli zahvatiti i granice Saudijske Arabije“, smatra Moataz Salama. Podrškom sirijskih pobunjenika, Katar i Saudijska Arabija nastoje da, na neki način, odvrate pažnju od svojih problema i slabosti. Salama kaže da time žele „svojim građanima staviti do znanja koliko im je u stvari dobro, u usporedbi s drugim arapskim narodima, te da je njihov režim jedini jamac stabilnosti i blagostanja.

To je, kako smatra El Difraoui, riskantna igra za obje zemlje, čak i kada je riječ o osobnom interesu: „Vidjeli smo u Iraku: Saudijski džihadisti tamo su bili vrlo aktivni. Poslije povratka u Saudijsku Arabiju oni su se priključili terorističkim kampanjama.“