1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Tko može zaštititi zaposlenike Alstoma?

Više od 200 zaposlenika Alstoma iz Karlovca, većinom inženjera, ostat će vjerojatno bez posla. To ukazuje na složene i često nepravedne političke odnose između privatnih vlasnika, međunarodnih regulatora i sindikata.

Tvornica turbina Alstom, nekadašnja Jugoturbina, bila je donedavno neupitna industrijska perjanica u Karlovcu, gradu inače drastično pogođenom brojnim tranzicijskim, ekonomskim i socijalnim nedaćama. Francuska energetska kompanija Alstom kupila je svojedobno to poduzeće i relativno primjereno održavala njegove proizvodne i razvojne kapacitete s dobrim izvoznim rezultatima – dok i sam Alstom krajem prošle godine nije otkupio njegov američki konkurent General Electrics. Promjene su tako zahvatile više desetaka tisuća zaposlenih u francuskoj kompaniji širom Europe, no poneke od njih – poput karlovačkih radnika – posve drastično.

Najavljeno „restrukturiranje“ po General Electricsu, naime, smjera na otpuštanje 229 radnika, od ukupno preko 800 zaposlenih u Karlovcu. Riječ je uglavnom o visokoobrazovanom kadru, inženjerima iz projektnih odjela i proizvodnje, budući da General Electrics sasvim otvoreno kani zadržati najsofisticiranije djelatnosti većim dijelom u Americi. No posebnu ulogu – nažalost dubioznu – odigrala je u slučaju Karlovca i Europska komisija koja nije politički i pravno zaštitila karlovačke radnike Alstoma, za razliku od nekih drugih njihovih kolega. Značajnom dijelu inženjera iz npr. švicarske Alstomove podružnice sporazumno je bilo osigurano zbrinjavanje u krilu talijanske kompanije Ansaldo.

Europska sindikalna pomoć

Teško je danas reći tko je više suodgovoran za nastalu situaciju, uspoređujući starog i novog vlasnika karlovačke tvornice. Američko poduzeće dospijeva u prvi plan, ali i francuska je adresa bila godinama istaknuta po generiranju kontroverznih odnosa; još se pamte koruptivne afere i sudski procesi koji su zbog toga pratili Alstom u Sloveniji i Velikoj Britaniji. Polemiziralo se o tome i u Hrvatskoj, prilikom dogovaranja poslova oko gradnje termoelektrane Plomin C u Istri, neekološkog projekta koji je danas ipak pred vjerojatnim odbacivanjem.

Vedran Dragičević

Vedran Dragičević

„Uvijek možemo govoriti o odgovornosti starog i novog vlasnika, no njihovi su partikularni interesi pritom ionako jasni“, rekao je za DW Vedran Dragičević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske.

„Ovdje međutim treba naglasiti da se Europska komisija kao regulator nije postavila korektno prema karlovačkim radnicima“, nastavlja Dragičević, „a ona bi trebala štititi europsko radništvo od rigidnih nasrtaja vanjskog kapitala, naročito američkog, koji je ovdje sklon izrazito štetno preuređivati radno-pravne standarde“. Pritisak u smjeru Europske komisije poduzeo je krajem siječnja i hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, tražeći od nje očitovanje i eventualno naknadno djelovanje. Picula nam je ovom prilikom bio nedostupan, ali doznali smo iz njegova ureda da mu odgovor Europske komisije još nije stigao.

Nakon propuštene prilike za preventivno djelovanje, pak, Europska komisija u ovom trenutku može još učiniti malo ili nimalo da bi se stanje popravilo – sad sve ovisi o novom vlasniku i sindikalnim subjektima kao njegovim iole mogućim sugovornicima. „Po tom pitanju očekujemo uskoro neke vijesti, no teško je bilo što prognozirati, General Electric je u Europi ipak zainteresiran prvenstveno za preuzimanje tržišta i smanjenje troškova rada“, kaže predsjednik Sindikata metalaca. Ali, u dijalog se, kako saznajemo od njega, uključio i IndustriALL European Trade Union – značajna federacija europskih sindikata koja predstavlja, dakle, zacijelo posljednju šansu za makar dio karlovačkih radnika koji su dospjeli pod udar američkog vlasnika.

Mahanje nacionalnim interesom

Tvornica turbina Alstom u Karlovcu

Tvornica turbina Alstom u Karlovcu

Nismo uspjeli telefonski čuti njegova hrvatskog predstavnika za odnose, Roberta Škuncu iz agencije Grayling, no spomenuti pregovori ionako još nisu okončani. Generalno, ostaje nam dotad samo da podvučemo crtu ispod općeg dojma o fatalnim nedaćama koje upadljivo često podnose hrvatski radnici nakon preuzimanja njihovih poduzeća od inozemnih novih vlasnika, a bez dostatne državne zaštite. Dovoljno je podsjetiti na aktualne katastrofalne efekte u naftnoj kompaniji Ina u partnerstvu s MOL-om, na također neizvjesno stanje u šibenskoj Tvornici lakih metala, na odnedavno zatvorenu Željezaru Sisak, ili na ukupno hrvatsko mljekarstvo nakon Lactalisova preuzimanja Dukata.

Ipak, bilo bi pogrešno za sve kriviti strance; hrvatski tajkun Emil Tedeschi u prosincu je otvoreno i precizno kazao da privatni poslovni interes - nema veze s nacionalnim. On je tad izjavio i da mu je „antipatično kad bilo koji poslovni lider maše nacionalnim interesom, a u principu vuče poslove i odluke zbog osobnog interesa“ jer, dodao je, „to je jedino legitimno“ dok privatna kompanija odlučuje npr. u kojoj će zemlji otvoriti novu tvornicu. Uostalom, domicilni privatni vlasnici imaju zakonsko pravo prodati svoje resurse kome god žele, pa su odnosi i zbog toga relativni. Naspram takvih datosti očito naposljetku stoje u interesu radnika samo sindikalne organizacije – ako su valjane, dakako – i za sve bi njih bolje bilo da tu činjenicu ubuduće ne gube iz vida.

Preporuka uredništva