1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tko je sljedeći na Putinovoj listi?

Krim sada pripada Ruskoj federaciji, u istočnoj Ukrajini je situacija uzburkana. Je li predsjednik Putin bacio oko na druge zemlje u svojoj blizini? Deutsche Welle pojašnjava, tko bi mogao biti sljedeći.

Baltik

Estonija, Letonija i Litva zbog položaja na istočnoj obali Baltičkog mora nazivaju se i baltičke zemlje. 1940. godine te tri države zauzeo je Sovjetski savez. One su bile među prvim državama koje su se 1991. godine odcijepile od Sovjetskog saveza, proglasile neovisnost te se okrenule prema zapadu. Danas su već odavno EU i NATO članice. Ipak, još uvijek je sjena Rusije nadvijena nad regijom, koja je snažno ovisna o ruskoj nafti i plinu.

Estonija: Oko četvrtine od 1,3 milijuna stanovnika te zemlje na najsjevernijem kraju Europe su ruskog podrijetla. Mala zemlja je bogata šumom, i ima više od 1 500 otoka. Estonija slovi kao odskočna daska za internet-poduzetnike.

Letonija: Malo veća Letonija u Sovjetskom savezu bila je visoko industrijalizirana te je poput magneta privlačila ruske doseljenike. Od dva milijuna stanovnika danas više od četvrtine govori ruski jezik. Letonsko gospodarstvo uglavnom čini poljoprivreda, ribarstvo i šumsko gospodarstvo.

Ukraine ukrainische Soldaten in Ostukraine

Ukrajinski vojnici u istočnoj Ukrajini

Litva: Litva je sa svoja tri milijuna stanovnika prva zemlja, koja je proglasila svoju neovisnost od Sovjetskog saveza, ali još i danas postoji uska gospodarska suradnja s Rusijom. Rusija je najveći trgovinski partner, gotovo 18 % litavskog izvoza ide u susjednu zemlju. Rusija sada pozorno drži na oku Litvu, budući da graniči sa ruskom enklavom Kalinjingrad.

EU - susjedi

Dalje prema jugu Bjelorusija, Ukrajina i Republika Moldavija čine tampon zonu između Rusije i Europske unije, koja se od prije nekoliko godina širi na Istok. I dok je Bjelorusija pristupila ruskoj carinskoj uniji, Europska unija snažno pukušava dobiti naklonost Ukrajine i Republike Moldavije.

Bjelorusija : Nakon raspada Sovjetskog saveza Bjelorusija je 1991. godine postala neovisna. Od 1994. godine željeznom šakom vlada predsjednik Alexander Lukaschenko, koji se protivi privatizaciji državnih tvrtki (privatno poduzetništvo gotovo da ne postoji) i ima velike interese za još bližu suradnju s Rusijom. Bjelorusija snažno ovisi o ruskoj nafti. Transport nafte i plina iz Rusije u Europu velikim dijelom vodi preko Bjelorusije.

Ukrajina: Višemjesečni prosvjedi, svrgavanje predsjednika, nova vlada i glasovanje na Krimu, koje je poluotok učinilo dijelom Rusije. Ukrajina već dulje vrijeme puni novinske stupce. Zemlja se prisjeća na dugu povijest podčinjenosti stranima silama, a znanstvenici pomišljaju da čak i naziv zemlje znači "granična zemlja". Ukrajina je po pitanju jezika, povijesti i politike duboko podijeljena. Trećina stanovništva govori ruski kao materinji jezik, a po prirodi stvari istočni dio zemlje koji govori ruski orjentiran je proruski. Separatisti sada ovdje uvježbavaju ustanak protiv vlade u Kijevu. Ukrajina je važna za rusku opskrbu namirnicama i osim toga važno križište za ruski izvoz energije. Zemlja je također važan isporučitelj vode i struje za Krim.

Republika Moldavija:

Ovdje živi oko četiri milijuna ljudi. Zemlja je pripadala Rumunjima, sve dok 1940. godine nije pripojena Rusiji. Republika Moldavija i sama se bori se s tendencijama raskola u svojoj zemlji, prije svega u regijama Transistria i Gagauzija. Odmetnuta Transistrija smještena je na istoku zemlje na granici s Ukrajinom i ima oko 200 000 stanovnika, etnička mješavina Moldavaca, Ukrajinaca i onih koji potječu iz Rusije. 1990. godine, godinu dana prije raspada Sovjetskog saveza, izjasnila se za neovisnost od Republike Moldavije, budući da se strahovalo da će se Moldavija ponovno ujediniti s Rumunjskom. Rusija je subvencionirala mirovine u Transistriji i izdržavala je postrojbe u regiji. Na osporavanom referendumu 2006. godine 97 posto stanovništva izjasnilo se za pristupanje ruskoj federaciji.

Russland Ukraine Krim Alltag Plakat in Moskau Karte

Ulični mural u Moskvi koji prikazuje Krim u Rusiji u nacionalnim bojama

Gagauzija je drugo autonomno područje Republike Moldavije, koje je pod ruskim utjecajem. Oko 155 000 ljudi živi u regiji, čija većina pripada narodu Gagauzije. Na referendumu početkom 2014. godine radilo se o tješnjoj suradnji s Rusijom kao i učlanjivanju u Euroazijsku Uniju Vladimira Putina. Gotovo 99 posto birača izjasnilo se protiv ugovora o pristupanju Europskoj uniji.

U okviru napora za tješnju suradnju s Republikom Moldavijom Europska Unija je s tom zemljom pregovarala i o ugovoru o pristupanju Europskoj uniji. Rusija je međutim pokušala natjerati Republiku Moldaviju u njezinu carinsku uniju, tako što je između ostaloga bojkotirala moldavsku isporuku vina i poljoprivrednih proizvoda.

Kavkaz

Kavkaska regija, na spoju između Europe i Azije slovi kao jedna od jezično i kulturno najraznolikijih regija svijeta, ali ujedno i rasadnik sukoba. Uz iznimku Azerbejdžana, koji je bogat naftom, većina država regije u postsovjetska vremena nema gospodarske šanse, što je dovelo do velikih socijalnih nereda. Ruski utjecaj na regiju još uvijek je enorman. Najveća krizna žarišta: Azerbejdžan, Južna Osetija, Ingušetija, Čečenija i Dagestan.

Republik Moldau Ansicht der Stadt Chisinau

Glavni grad Republike Moldavije Kišinjev

Abhazija: 1999. godine Abhazija je proglasila neovisnost od Gruzije, koja tu regiju oduvijek smatra odmetnicom. U borbi za autonomiju gospodarstvo Abhazije je propalo. Rusija pokušava ojačati svoj utjecaj i odnedavno snažnije ulaže u Abhaziju s njezinih otprilike 250 000 stanovnika. Od 2010. godine u Abhaziji su stacionirane ruske protuavionske rakete.

Južna Osetija: Od strane Rusije priznata kao nezavisna država nakon gruzijskog rata 2008. godine, Južna Osetija je danas izolirana enklava, koja ekstremno ovisi o ruskom novcu. Kvota nezaposlenosti je visoka, kao i cijene. Već godinama Južna Osetija se zalaže za primanje u rusku federaciju. Područje ima oko 70 000 stanovnika.

Ingušetija: Ingušetija je autonomna Republika unutar Ruske federacije. Većina od oko 400 000 Ingušeta su muslimani. Pripadnost plemenima igra važnu ulogu u društvu.

Čečenija: 1991. godine Čečenija je nakon kraja Sovjetskog saveza proglasila neovisnost od Rusije. Tri godine kasnije Kremalj je poslao postrojbe, kako bi ponovno uspostavio autoritet. Uslijedio je prvi čečenski rat, koji je završio 1996. godine velikim porazom Rusije. 1999. godine ruske jedinice vratile su se u Čečeniju. Nezaposlenost i siromaštvo u zemlji su rašireni unatoč ruskim financijskim injekcijama za obnovu. U Čečeniji živi oko 1,25 milijuna ljudi.

Dagestan: I Dagestan je poput Ingušetije i Čečenije, autonomna Republika unutar Rusije, s većinskim muslimanskim stanovništvom i sa oko tri milijuna stanovnika. Iako je samo 3,5 posto stanovnika ruskog podrijetla, ruski jezik je prvi službeni jezik. Proizvodnja nafte i plina ubrajaju se u najvažnije gospodarske grane, kao i ribarstvo. Vlasti u državi procjenjuju se kao najodanije Moskvi ali i kao enormno korumpirane.

Preporuka uredništva