Tko je kriv za Istočnu Gutu? | Priča dana | DW | 07.03.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Tko je kriv za Istočnu Gutu?

Razdvaja ih samo nekoliko kilometara. No njihovi pogledi na to tko je kriv za katastrofu u Istočnoj Guti ne mogu biti udaljeniji: stanovnici u dijelovima grada koje drže pobunjenici i oni u vladinim četvrtima.

U bolnici u Istočnoj Guti anesteziolog Basam Bakri opisuje u kakvom stanju se nalazi njegova bolnica. "Bašar el Asad nas bombardira danonoćno. Cilj je bolnica. I ubija djecu", kaže Bakri i ukazuje na pacijenta kojeg je upravo tretirao zbog ozljeda šrapnelima. Guta živi u podzemlju. Operacije se vrše u podrumu.

Ovo predgrađe Damaska je pod opsadom od 2013. i jedno je od posljednjih uporišta pobunjenika. Već se tjednima nalazi pod stalnom paljbom vladinih postrojbi koje žele vratiti ovu pobunjeničku enklavu pod svoju kontrolu. Samo u posljednja dva tjedna je, prema informacijama sirijske podružnice organizacije Human Rights, u bombardiranjima poginulo preko 600 osoba. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je odredilo 30-dnevnu obustavu vatre. No stanovnici Gute kažu da granate nikad nisu prestale padati. „Mi ne vjerujemo režimu. Bašar el Asad je terorist", kaže liječnik Basam. No samo nekoliko kilometara dalje, u starom gradu Damaska, mišljenja su u potpunosti drugačija.

Nekoliko kilometara ali dva različite svijeta

Syrian American Medical Society | Anästhesiemechaniker Bassam (Syrian American Medical Society)

Anesteziolog Basam

Gufran Deravan predaje engleski na Institutu za strane jezike na Sveučilištu u Damasku. Njezina sestra je poginula u napadu granatama u jednom restoranu u kršćanskoj četvrti Bab Tuma na rubu starog grada gdje je bila sa svojim 18-mjesečnim sinom. „Koji su to umjereni pobunjenici u Guti? Oni su samo teroristi. Oni su ubili mog malog nećaka i moju sestru. Zar to nisu teroristi?", pita se Deravan. Pobuna protiv Asada je počela kao prosvjed za više demokracije, no oružanom pobunom sada dominiraju islamisti iz grupe Džajš al Islam sa saudijskom podrškom i grupa Fajlak el Rahman koja je pak poveza s Muslimanskom braćom. Tu su još i Ahrar el Šam, salafistička grupa povezana s Turskom i Hajat Tahrir al Šam, koji se pak povezuje s Al Kaidom. Iako su neke od tih grupa sudjelovale u mirovnim pregovorima u Ženevi, njihova ideologija i oni koji ih podržavaju su voda na mlin onima koji tvrde da se ne radi o miroljubivim pobunjenicima.

Djeca su ta koja najviše pate

Ghoufran und Nour (Ghoufran Derawan)

Gufran (lijevo) i njezina sestra

Gufran ne želi ni čuti o tome da je ipak možda vlada u Damasku ta koja je zemlju gurnula u krvavi kaos. Ona, potpuno na liniji s vladinim službenim stavom,  „teroriste" optužuje da ne žele pustiti civile iz Istočne Gute.

Nekoliko kilometara dalje anesteziolog Basam se, naravno, ne slaže s ovim tvrdnjama. On tvrdi da nema ništa sporno u tomu da ekstremno konzervativne snage iz Saudijske Arabije i Katara financiraju ovu enklavu. Priznaje da žene ovdje nose hidžab ali da to nema veze s ugnjetavanjem. Alternativa njegovom napuštanju rodne Istočne Gute bi bio ili život u izbjegličkom kampu ili smaknuće od strane režima. Prije početka opsade u 2013. u Guti je živjelo preko dva milijuna ljudi. Sada je ovdje ostalo oko 350 do 400 tisuća njih, ostali su ili poginuli ili izbjegli.  Basamova šestočlana obitelj je preživljavala zahvaljujući krijumčarenju namirnica kroz tunele koji su vodili do središta Damaska. „Sirijska vojska je prije dva mjeseca srušila te tunele. Moja djeca sada jedu jednom dnevno ili jednom u dva dana", objašnjava ovaj liječnik. Za Gufran je ova činjenica „propaganda" oporbe.

Tko je kriv?

Karte Syrien Damaskus Ost-Ghuta ENG

Podijeljeni grad

DW je već jednom prije godinu dana boravio u četvrti Bab Tuma. I tada smo od skupine mladih čuli istu priču: mi protiv njih – Sirijci protiv terorista. Te noći vlada je izvela jedan od težih raketnih napada na Istočnu Gutu. Mladi su to opravdali borbom protiv terorizma.

Isto je kasnije ponovila i Gufram. Ona doduše osjeća empatiju naspram svojih sugrađana u Guti ali ta empatija je vrlo ograničena. Basam smatra da je i Gufram žrtva rata ali isto tako odbija reći da su za smrt Guframine sestre krivi pobunjenici. Jednog dana, kada rat završi, teško je zamisliti kako će ova dva suprotstavljena pogleda na rat pronaći put do suživota.

 

Preporuka uredništva