1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tko je bio Anis Amri?

Najvjerojatniji napadač iz Berlina koji je poginuo u okršaju s talijanskom policijom u Milanu je imao dugu povijest prožetu ekstremizmom i kriminalom, objašnjava suradnik Arapske redakcije DW Moncef Slimi.

DW: Što se zna o Anisu Amriju?

Moncef Slimi: Anis Amri potječe iz regije Kairouan, jedne od najsiromašnijih regija Tunisa. Sam Kairouan je na glasu kao duhovni glavni grad Tunisa. Ali to je i središte tuniskog salafizma. Na primjer, djelomice zabranjena skupina Ansar al Sharia je upravo tamo održala svoj kongres pod masovnim nadzorom policije i neposredno nakon revolucije 2011. kad se država Tunis još donekle ponašala tolerantno prema islamističkim skupinama. Ali u to doba je Anis Amri već napustio Tunis i krenuo prema Europi.

DW: Tu je prvo stigao u Italiju.

Slimi Moncef Kommentarbild provisorisch

Slimi Moncef

On je sa 17 godina napustio Tunis i stigao u Italiju kao ilegalni doseljenik. Tamo je osuđen na četiri godina zatvora zbog podmetanja požara i nanošenja tjelesnih ozljeda. Mora se tu reći i da je za tuniske zatvorenike izuzetno teško biti u talijanskim zatvorima. 40 do 50% zatvorenika u Italiji su Tunižani. I ja sam razgovarao s više dužnosnika o njihovom boravku u zatvorima. U pravilu, nemaju nikakvih kontakata ni s konzulatom Tunisa niti sa svojom obitelji. Zatvorenici su pretežito izolirani i to je idealna prilika da ih se pridobije za svoje ciljeve. A to može biti i mafija za kriminal, ili pak religiozni ekstremisti kao što su salafisti ili džihadisti.

DW: Anis Amri nije prvi Tunižanin koji je izveo napad na tlu Europe. I terorist iz Nice koji je ubio 86 osoba i 300 ih ranio je potjecao iz Tunisa. Zašto uvijek Tunis?

Bivši diktator Tunisa Ben Ali koji je pobjegao iz zemlje početkom 2011. je vodio izuzetno oštar kurs protiv svih islamista, bili oni umjereni ili radikalni. Zato su mnogi islamisti u njegovo doba pobjegli iz zemlje. U nekim dijelovima Bliskog istoka su našli plodno tlo za svoje ideje: vahabije, džihadisti... Svi su bili tamo. Nakon revolucije u Tunisu su se isprva vratili u domovinu i tamo su se mogli nesmetano širiti. Organizirali su se i stvorili mreže.

DW: Ti ekstremisti nisu prekinuli svoju djelatnost niti kad je uspostavljena demokracija?

Točno tako. U Tunisu postoji novi ustav i slobodni izbori. Zato su neki tuniski aktivisti 2015. dobili i Nobelovu nagradu za mir 2015. Ali istovremeno Tunis leži u politički veoma nemirnom području, u susjedstvu autoritativnih, paramilitarističkih režima. A njegov istočni susjed Libija je potpuno destabiliziran. Istovremeno postoje tijesni gospodarski odnosi između te dvije zemlje: može se reći da je oko četvrtina Tunižana na neki način ekonomski ovisna o Libiji. U tom kontekstu je i veoma mnogo tuniskih džihadista otišlo u Libiju. Postoji dakle određena džihadistička pozadina s koje ekstremisti žele destabilizirati i Tunis. U ožujku prošle godine je takozvanoj "Islamskoj državi" uspjelo čak na nekoliko sati osvojiti jedan pogranični grad u Tunisu. Ta katastrofa se mogla spriječiti i zahvaljujući pomoći sa Zapada. Tunis je dobio vrlo mnogo vojne i gospodarske pomoći kako bi osigurao svoje granično područje, a ta pomoć je stigla i iz Njemačke.

Tunesien Reaktionen auf mutmaßlichen Attentäter Anis Amri (picture-alliance/dpa/M. Messara)

Anis Amri - čiju sliku drži njegova majka Nour Al Houda - potječe iz jedne od najsiromašnijih pokrajina Tunisa koja je ujedno i vjersko sjedište te zemlje.

DW: A to je dovelo i do toga da je džihadistima cilj postala i Njemačka?

Djelomice je to razlog. Njemačka je i članica međunarodnog savezništva protiv IS-a protiv koje se vodi borba u Siriji i Iraku. Istovremeno je IS pokušao umiješati se u redove izbjeglica koji su došli u Njemačku. Ako neka država u samo jednoj godini prihvati preko milijun izbjeglica, onda je nemoguće da ih se sve točno provjeri. Džihadisti su se pomiješali s izbjeglicama, to se već pokazalo u napadima u studenom 2015. u Parizu i u ožujku ove godine u Bruxellesu.

Druga je točka da Njemačka izuzetno podržava demokraciju u Tunisu: politički, vojno i obukom tuniskih snaga sigurnosti. To se naravno ne sviđa džihadistima jer su im upravo Tunižani izuzetno važni za njihove ciljeve. Jer oni često dobro poznaju zemlje Europe i dobro se tamo snalaze. Zato novače baš Tunižane i šalju ih u Europu. Činjenica da je napad izveden baš uoči Božića usred Berlina, dakle jednog od središta zapadnog svijeta je za džihadiste golem propagandni uspjeh. Time žele pokazati da mogu napasti bilo kada i bilo gdje.

DW: A taj napad nije proslavio niti službe sigurnosti.

Baš tako, on baca loše svjetlo i na suradnju Njemačke i Tunisa baš kao i na same njemačke službe za sigurnost. To još nije odlično i svakako se i jedno i drugo još mora popraviti. Te slabosti džihadisti dosljedno iskorištavaju. Tako onda i dolazi do toga da jedan jedini Tunižanin može nanijeti nesreću na bezbrojne druge Tunižane koji žive u Njemačkoj i Europi. Oni su tu integrirani, oni poznaju i vole zemlju u kojoj žive - i onda dođe jedan pojedinac i sve to uništi.

Moncef Slimi je član arapske redakcije Deutsche Wellea. On je i sam Tunižanin.

 

Preporuka uredništva