1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Tko će snositi odgovornost za paljenje crkava i džamija

Zbog nedovoljne zaštite vjrskih objekata mogli bi na odgovornost biti pozvani i vojnici međunarodnih mirovnih postrojba.

Prilikom nedavnih sukoba na Kosovu zapaljeno je ili oštećeno oko 30 pravoslavnih crkava i manastira od kojih su neki bili čak iz 12 stoljeća i pod zaštitom UNESCO-a. Zapaljeno je i nekoliko džamija i islamskih centara izvan Kosova, među ostalim i dvije posljednje džamije u Srbiji, ona u Beogradu iz 17. stoljeća i ona u Nišu s početka 18. stoljeća. Uništavanje vjerskih objekata i kulturne baštine moglo bi dovesti do prijepora unutar Ujedinjenih naroda ili se naći pred novostvorenim Međunarondim kaznenim sudom. Pritom bi se na optuženičkoj klupi mogli naći ne samo albanski i srpski počinitelji tih zlodjela, nego i snage KFOR-a.

”Namjerni napadi na zgrade ... namijenjene za bogoslužje” kao i ”namjerni napadi na povijesne spomenike” smatraju se ratnim zločinom stoji u novom Dodatnom protokolu Haaških ratnih konvencija u vezi s unutarnjim sukobima. Prije tri tjedna dodatni je protokol stupio na snagu. To je pravna osnova na temelju koje bi trbao djelovati novostvoreni Međunaodni kazneni sud u Haagu. Ali, što vrijedi ako zaštitne trupe Ujedinjenih naroda dopuste takve napade kao nekoć u Srebrenici, Mostaru ili sad na Kosovu? Ako se Konvencije uzme doslovce onda Kazneni sud mora pokrenuti istragu ne samo protiv albanskih ili srpskih počinitelja, nego i protiv mirovnih postrojba KFOR-a. Jer, pojedini zapovjednici nisu u dovoljnoj mjeri obavili zadaću zaštite vjerskih objekata. Ugledni stručnjak za međunarondo pravo Michael Bothe iz Frankfurta kaže da se to može okvalificirati kao sudjelovanje u zločinu ukoliko se kod sukoba radilo o ”oružanom sukobu”, a ne o kriminalnim djelima pojedinaca.

Po mišljenju stručnjaka za međunarodno pravo Christiana Tomuschata nije se, međutim, radilo o oružanom sukobu.

”Po mom mišljenju radilo se o nemirima koji nisu dosegli razinu oružanog sukoba, pogotovo što su trajali samo dan ili dva. Oružani sukob pretpostavlja dvije strane koje međusobno vode borbe. Ovdje se, međutim, radilo o akcijama svjetine, o napadima na spsko civilno stanovništvo.”

Shodon tomu na slučajeve paljenja pravoslavnih crkava na Kosovu kao ni džamija u Srbiji ne može se primijeniti ratno pravo. Ali, za ocjenu je li se radilo o oružanom sukobu ili ne mjerodavan je samo glavni tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda Luis Moreno Ocampo. Po mišljenju Michaela Bothe ima indicijada se radilo o oružanom sukobu. On kaže da napad nije bio usmjeren na pojedince nego na čitavu srpsku manjinu na Kosovu i njezine povijesne i vjerske spomenike. Osim toga glasnogovornik UN-ove uprave na Kosovu Derek Chapel pretpostavlja da su neredi bili organizirani.

Ipak, čak i ako glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda sukob ne označi kao oružani, prijepor među između UN-ovih organizacija neće biti izbjegnut. Činjenica je da KFOR i UNMIK nisu štitili crkve koje su pod zaštitom UNESCO-a. Zato je moguće da sam UNESCO rezolucijom zatraži od Vijeća sigurnosti dovoljnu zaštitu i obnovu uništenih objekata. Christian Tomuschat pojašnjava.

”To bi najprije moralo doći u Vijeće sigurnosti, jer Vijeće sigurnosti je odredilo mandat. Njegova je zadaća zato paziti da se njegove odredbe poštuju. A ako su nastale doista velike štete, onda se može postaviti zahtjev za nadoknadom štete, pri čemu bi posljedice morali snositi Ujedinjeni narodi. UNESCO bi naravn mogao preuzeti dio troškova obnove. Iz iskstva se zna da i mirovne trupe Ujedinjenih naroda mogu počiniti djela koja izazivaju štete. A njih moraju nadoknaditi Ujedinjeni narodi. Za to ima puno primjera presedana." (Frank Hessenland)