1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Tko će osvojiti London Stock Exchange?

Burze i u Frankfurtu i u Parizu uvelike prebrojavaju i posljednji novčić kako bi se upustile u kupovinu koja će značiti primat najveće burze Starog kontinenta

I cijenu treba tražiti negdje sasvim gore: najmanje 2 milijarde eura

I cijenu treba tražiti negdje sasvim gore: najmanje 2 milijarde eura

Ako se za naftu kaže da je krv gospodarstva, onda se sigurno za mjesto, gdje se kao u nekom kotlu mješa novac, sirovine i poslovne opcije može reći kako je srce gospodarstva. A to je, naravno, burza i iako burzi ima posvuda i svakakvih, zna se tko je tu prva liga: daleko na prvom mjestu je New York, sa svojom New York Stock Exchange koju nitko i ne naziva drugačije nego po ulici u kojoj se nalazi - naime u Wall Streetu a tamo je i Nasdaq. One obje zajedno su od siječnja do studenog prošle godine okrenule preko 18 bilijuna dolara i nitko i ništa im u doglednoj budućnosti ne može doći ni blizu. U Europi je prije par godina Pariškoj burzi uspjelo oko sebe okupiti burze iz Amsterdama, Bruxellesa i Lissabona u "Euronext" ali je i ona, sa 2 bilijuna i 276 milijarde dolara prometa u istom razdoblju, tek na četvrtom mjestu. Jer između prve dvije New Yorške i Euronexta je burza u Tokiju, sa oko tri bilijuna prometa i zapravo najveća Europska burza - barem ako se gleda promet - 300 godina staro mjesto trgovine nekadašnjeg Carstva u kojem sunce nikad ne zalazi, britanski London Stock Exchange - skraćeno LSE, sa 4 bilijuna i 742 milijarde dolara prošle godine bez mjeseca prosinca.

Prošli mjesec opet su počela nagađanja o prodaji Londonske burze jer zapazili ste - među prvih pet niti nema burze u Frankfrtu, koja je u tom razdoblju zabilježila promet od nešto manje od bilijun i pol dolara. Naravno, promet na burzi tek donekle ima uopće veze sa ukupnom vrijednosti nacionalnog gospodarstva nego je prije svega pokazatelj, koliko je kapital "slobodan" na tržištu a koliko je u institucionalnim rukama - i u čemu Njemačka još uvelike zaostaje za anglo-saksonskim zemljama. Ali upravo direktor Frankfurtske burze, Werner Seifert pokušava organizirati fuziju Frankfurta sa Londonom i već prije tri godine je pokušao "ujedinjenje među jednakima". Jer, kao što kaže Konrad Becker iz banke Merck Finck, "London je jedina prva nagrada koja se u Europi još može osvojiti. Tko to osvoji, taj je neosporni broj jedan na starom kontinetu." Zašto bi se uopće burze fuzionirale, objašnjava David Buik iz Cantor Indexa: "Fuzija bi bila ogromna mjera smanjivanja troškova. Danas svi, svejedno bili oni banka, investicijski fond ili broker, obavljati poslove što je moguće jeftinije. I što je burza veća i utjecajnija, to će biti povoljniji uvjeti koje može ponuditi svojim mušterijama. Barem se tako mnogi nadaju."

No prije tri godine, stvar je propala: direktorica Londonske burze Clara Furse ima prilično jasnu predodžbu koliko je njena kuća vrijedna - najmanje dvije milijarde eura ali je isto tako dala do znanja kolegi iz Frankfurta da su pregovori otvoreni. Jer naravno, nije samo Frankfurt zainteresiran: direktor "Euronexta" Jean-Francois Theodore itekako bi želio u svoju listu Europskih burzi uvrstiti i London i samim time definitivno sjesti na burzovno prijestolje Starog kontinenta. Štoviše, Theodore je - na tradicionalan francuski način gdje nisu baš tako oštre granice, što je privatni novac a što državna subvencija ili barem intervencija - uvjerio i Francusku nacionalnu banku i Ministarstvo financija kako je to prilika koja se ne smije propustiti i neka vade novčanik - sad ili nikad. Jer Euronext jest mnogo veći od Frankfurta, ali ima mnogo manje tekućeg novca.

Obzirom na promet na burzi, možda izgleda kao da je patuljak iz Frankfurta zinuo da proguta diva iz Londona ali obzirom na tržištnu vrijednost samih burzi - stvari izgledaju sasvim drugačije. Obzirom da su sve te burze zapravo dionička društva, Frankfurt ima tržišnu vrijednost nešto manju od 5 milijardi dolara jer je na vrijeme preusmjeravao svoju djelatnost na čitav niz drugih sektora. Bavi se i čitavim tokom trgovine dionicama a pripada mu i polovica najveće trgovinske platforme derivatima na svijetu, Eurex. Direktor frankfurtske burze Seifert kaže - štedjeli smo tri godine i sad smo tu da bi kupili. No ni direktor Pariško-Amsterdamsko-Bruxellsko-Lisabonske burze se ne smije podcijeniti: Theodore je na glasu kao vrstan taktičar i diplomata i na koncu, već je prije tri godine uspio steći kontrolu nad Londonškom burzom derivata, Liffe. Bez sumnje će se truditi da ostane u igri - stručnjaci smatraju kako je njegova ponuda oko dvije milijarde 200, dvije milijarde 300 dolara i jedino je pitanje, gdje će licitacija završiti i tko će iz te najveće fuzije u povijesti europskih burzi izaći kao pobjednik.

No kad kažemo pobjednik, moramo se sjetiti rečenice koja se pripisuje tada još samo američkom generalu Eisenhoweru: pobijediti u ratu samo je manje zlo nego izgubiti ga. U Frankfurtu su već primjetili kako mnoge američke banke sele svoje osoblje iz Frankfurta u London a i veliki ulagači očekuju od budućeg vlasnika Londona prije svega jedno: da se ništa ne promjeni, to jest, da se ništa ne promjeni a da im to znači veće troškove. Štoviše, burza u Frankfurtu je prošli mjesec uvela engleski kao službeni jezik. I direktorici burze u Londonu je ponuđeno i mjesto u upravnom odboru ujedinjene burze i posao koordinacije i podjele poslova dok se fuzija obavlja. Štoviše, niti ime "Deutsche Börse" nije uklesano u kamen. Točnije - jest, ali i to bi se moglo promijeniti kako se nebi povrijedili osjećaji britanaca. Jer, direktor Seifert objašnjava kako je burza u Frankfurtu već i sada "međunarodna institucija".