Tjedan u Berlinu u znaku kadrovskih promjena

„U politici je najbolja stvar što je u njoj sve moguće, a ponekad i obratno od toga.“ Tu rečenicu tjedna, a možda i cijelog postizbornog razdoblja, u kojem se kadrovski potresi redaju jedan za drugim, u utorak je izrekao Edmund Stoiber i to usred tjedna koji je u berlinskom političkom teatru bio vrhunac – i zapleta i rješenja. Sve je počelo u ponedjeljak, sasvim neočekivano i na prvi pogled banalno.

„Pod datim okolnostima ne mogu više biti šef stranke. Ta takvo što je glasovanje bilo i odveć jasno“, rekao je Franz Müntefering , uspjevajući kao i obično sačuvati hladnokrvnost – za razliku od brojnih novinara koji na trenutak nisu mogli povjerovati da se zadnjih tjedana tako brižno sastavljana politička kula opet ruši.

Müntefering – žrtva taštite Nahlesove

„Dogodila se nesreća, jer su ljudi odlučivali, a da stvari nisu promislili do kraja“, požalio se dopredsjednik kluba zastupnika SPD-a Stiegler, dok se prema mišljenju pripadnika desnog krila stranke, tzv. „Seeheimskog kruga“, radilo o „ogromnoj gluposti, žrtvovanju jednog odličnog šefa taštini jedne članice.“

Iako su svi bili zaprepašteni, tijek događaja je zapravo slijedio već davno uspostavljenu unutarnju logiku: jedna od medijski najprisutnijih, polemički oštrih pripadnica lijevog krila stranke Andrea Nahles se osjetila dovoljno jakom za novu stepenicu u karijeri. Na sjednici stranačkog vrha u tzv. „odmjeravanju snaga“ se kandidirala za novu glavnu tajnicu stranke, iako je Müntefering za tu dužnost bio predložio vlastitog kandidata – i pobijedila. Predsjednik stranke, koji je umjesto borbene bivše šefice socijaldemokratske mladeži na tom mjestu želio svog neupadljivog i lojalnog dugogodišnjeg suradnika, je takvo glasovanje doživio kao izraz nepovjerenja te povukao konzekvence.

Zakulisna borba za moć u SPD-u

I onima koji su Münteferinga doveli do njegove odluke one su očito tek „post festum“ postale u potpunosti jasne: „Da sam ranije znala što će se dogoditi, razmislila bih još jednom“, priznala je kasnije Ute Vogt, zamjenica šefa stranke i jedna od onih koji su glasovali kako „Münte“ nije želio. No, očito se nije radilo o sasvim spontanoj, sitnoj „neposlušnosti“, nego pravim intrigama, zakulisnoj borbi za vlast pred kakvom je prije godinu i pol pokleknuo i Gerhard Schröder.

Neizravni dokaz u tom pravcu jest i činjenica što su ubrzo nakon nesretnog glasovanja iz kruga najužeg vodstva SPD-a počeli stizati zahtjevi za ostavkom druge dopredsjednice stranke Heidemarie Wieczorek-Zeul. „Crvena Heidi“, utjecajna političarka s lijevog krila još iz vremena Willyja Brandta koji je gajio strast prema mladim drugaricama, ne samo što je i u velikoj koaliciji pretendirala na položaj ministrice za razvoj, što ga je u dva mandata imala pod Schröderom, nego nije željela napustiti ni fotelju dopredsjednice stranke koju bi u tom slučaju mogla zauzeti ambiciozna Nahlesova.

Matthias Platzeck – „rješenje s istoka“

Tako je usred koalicijskih pregovora, dovoljno teških i bez kadrovskih problema, upravo kada se činilo da je na pomolu kakav-takav temelj za sastav nove vlade, sve opet postalo krajnje neizvjesno.

Rješenje krize je SPD doduše uspio postići iznenađujuće brzo – u nepuna 24 sata vodstvo stranke se složilo da za novog šefa kandidira brandenburškog premijera Matthiasa Platzecka, ovaj se suglasio, a Franz Müntefering pristao da ostane dokancelar i ministar rada u budućoj koalicijskoj vladi – ali mnogi u Berlinu vjeruju da velika koalicija, kakva će se možda ostvariti, neće više biti ona ista kakvu su na početku partneri htjeli: umjesto saveza troje moćnih stranačkih šefova u vladi ostaje samo jedan – Angela Merkel. Franz Müntefering kao dokancelar i ministar rada iza sebe više neće imati i poziciju čelnika stranke, premda se i Platzeck i Beck, drugi moćni pokrajinski šef koji će dobiti važnije mjesto u SPD-u, pozivaju na kontinuitet.

„Jadna Angela Merkel“

Zato je odlučujući kadrovski korak u utorak povukao i šef CDU-u sestrinskoga CSU-a: „U toj promijenjenoj situaciji sam došao do uvjerenja da kao predsjednik stranke interese CSU-a mogu bolje braniti u Münchenu. Kod te promijenjene statike ostajem bavarskim premijerom i kao šef CSU-a i šef pokrajine ću politički podržavati novu vladu“, izjavio je kasno poslijepodne Edmund Stoiber koji je odlučio da će zbivanja u Berlinu ipak radije promatrati iz svog čvrstog uporišta u Münchenu – i kritizirati, pribojavaju se mnogi – podsjećajući na vremena kada je sličan odnos ljubavi i mržnje vladao između svojevremenog konzervativnog šefa vlade Helmuta Kohla i ondašnjeg bavarskog premijera Franz-Josefa Straussa. „Jadna Angela Merkel“ je zato komentar koji se u kuloarima središnjice CDU-a u Berlinu može čuti iz više od jednih ustiju.

Traži se ostavka svih čelnika SPD-a

U središnjici SPD-a je, pak, zavladalo bolje raspoloženje. 51-godišnjeg socijaldemokratskog političara s istoka, učinkovitog, ali suzdržanog, svi smatraju najboljim mogućim izborom. „Za mene je takav razvoj prilika velika čast. Zahvalan sam za drugarski i otvoren način na koji se zadnjih dan i pol raspravljalo o tom teškom pitanju, jer situacija nije bila ni planirana niti predvidiva.“ Tako je šef pokrajine Brandenburga Platzeck potvrdio da će se na idućem stranačkom kongresu kandidirati za dužnost predsjednika SPD-a – uz punu podršku drugog istaknutog socijaldemokratskog političara kojeg se smatralo jednako izglednim kandidatom, šefa pokrajine Porajnja i Falačke Kurta Becka: „On zna da u tome ima moju punu podršku. To nije samo verbalna potpora za jednu večer – mi se već dugo dobro razumijemo.“

No, ostaje pitanje što se zapravo dogodilo kada je u prividno banalnom odlučivanju, umjesto za osobu koju je zagovarao Müntefering, većina dala glas protukandidatu – nedoumica zbog koje konzervativno krilo stranke traži ostavku cijelog vodstva: „Ili se radilo o gluposti, jer nitko nije predvidio što će se dogoditi, ili se radilo o brižno planiranom napadu s leđa. A obje su mogućnosti diskvalificirajuće.“

Počela smjena generacija

U stvarnosti, međutim, zapravo već dolazi do smjene generacija: kao konzekvencu iz optužbi da je upravo ona vukla konce u pozadini afere Nahles kako bi sačuvala položaj povlačenje sa stranačkih funkcija je najavila Heidemarie Wieczorek-Zeul, na idućem kongresu neće se kandidirati ni dosadašnji ministar gospodarstva, rada i socijalne skrbi Wolfgang Clement niti predsjednik Bundestaga Wolfgang Thierse. Uz odlazak Schrödera, a sada i Münteferinga, smjena generacija je u SPD-u tako počela i prije nego što je to itko očekivao – iako postupno: Matthiasu Platzecku je 51 godina.

A 35-godišnja Andrea Nahles, koja je kamenje doduše zakotrljala, odjednom je shvatila da se odlaskom Münteferinga mijenjaju i njezini do sada tako sjajni izgledi na karijeru. „To znači da ćemo dobiti cijelu novu strukturu, a kakva će u tome biti moja osobna uloga, to je još nejasno“, izjavila je u srijedu, da bi u četvrtak i to postalo jasno. Nakon masivne kritike na sjednici stranačkog vrha, iako je bila predložena za mjesto dopredsjednice stranke od kojeg je u međuvremnu odustala „crvena Heidi“, i Andrea Nahles je odlučila da na neko vrijeme obuzda svoje ambicije te se na predstojećem kongresu ne kandidira.

Najveći koalicijski izazov: proračunski deficit

U krugu konzervativnih je, pak, praznina nastala Stoiberovim ostankom u Münchenu brzo popunjena Michaelom Glosom, dosadašnjim šefom parlamentarne skupine CSU-a, koji je predložen za novog ministra gospodarstva.

A nakon svih turbulencija dvije strane su se vratile i koalicijskim temama – pregovorima koji cijelo vrijeme, u sjeni kadrovskih promjena, nisu ni prestajali. „Mi smo u okviru vremenskog plana, ali materija je teška. Teško je naći rješenja posebno na trima najvažnijim područjima: što učiniti da se smanje izdaci, što učiniti da se povećaju prihodi i kako povećati broj radnih mjesta?“ Tako je u četvrtak navečer Franz Müntefering ocijenio stanje stvari u koalicijskim pregovorima koji su ušli u završnu, vruću fazu i do idućeg petka bi trebali biti završeni. U uskom pregovaračkom krugu na vrhu su po prvi puta sudjelovali i kandidat za novog šefa SPD-a Platzeck te budući ministar gospodarstva Michael Glos iz CSU-a. Svi su još jednom ponovili kako je velika koalicija jedina alternativa, ali i priznali da je neočekivano velika proračunska rupa od 43 milijarde eura problem koji će tražiti stezanje remena na svim stranama.

Kolektivno stezanje remena

Stoga se planiraju i daljnja drastična kraćenja nekih javnih izdataka, primjerice na području pomoći za mlade nezaposlene za koje će više nego do sada morati izdvajati roditelji te u zdravstvenoj zaštiti. Čvrsti i relativno pozitivni dogovori su postignuti u onom dijelu unutarnje politike koji se odnosi na strance: sadašnji protuteroristički zakoni će biti provjereni, a rok njihovog važenja vjerojatno produljen, bit će uvedena zajednička kartoteka policije i tajnih službi, kažnjavat će se čak i izražavanje simpatija za terorizam, a stranci koji žele njemačko državljanstvo morat će izričito prihvatiti odredbe demokratskog poretka. No, predviđa se i niz humanitarnih olakšica za doseljenike: liječnici koji pružaju pomoć ljudima bez prava na boravak više neće podlijegati kazni, jednako kao i učitelji koji podučavaju njihovu djecu.

Sve u svemu, jedan od glavnih pregovarača, hessenski premijer Roland Koch ni nakon najnovijeg kruga pregovora ne dvoji da će velika koalicija biti postignuta: „Još prije nekoliko dana sam rekao da će pregovori biti teški. Kako se radi o matematici, to i ne može biti jednostavno. No, nisam izgubio optimizam. To je bio vrlo konstruktivan razgovor.“

U međuvremenu se, međutim, ispostavilo da su proračunski problemi zaista teži nego što je itko mislio, koalicijski partneri zasjedaju gotovo bez predaha, a rezultati će se znati tek idućeg tjedna.