1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Tetoviranje – pitanje ukusa ili zdravlja?

Za mnoge su tetovaže ukras i statusni simbol, čak i ako su drugima – ružne. Stručnjaci imaju važnije brige kada se raspravlja o tetoviranju: postoje naznake da su boje koje se koriste u tom procesu štetne za zdravlje.

Biste li dozvolili da vam netko pod kožu ubrizga nekoliko grama autolaka? Ili možda čađi koja je nastala sagorijevanjem sirove nafte ili katrana?

Vjerojatno ne. Ali osobe koje odlaze na tetoviranje podvrgavaju se vrlo sličnom procesu. "Boje za dugotrajne i živopisne tetovaže namijenjene su za printere ili lakiranje automobila“, kaže za DW Wolfgang Bäumler, profesor na odsjeku za dermatologiju Sveučilišta u Regensburgu.

Iz kože u cijelo tijelo

Boje koje se koriste za tetoviranje uopće nisu napravljene za ubrizgavanje pod kožu, tvrdi taj stručnjak. Naime, velike tvrtke proizvode tone različitih pigmenata, prije svega za industrijsku proizvodnju. Male firme otkupljuju takve proizvode i prerađuju ih u sredstva za tetoviranje. Takve supstance se nikada ne testiraju za potkožnu uporabu, kaže Peter Laux iz Njemačkoj instituta za procjenu rizika u Berlinu: "Veliki koncerni sami kažu da pigmenti nisu namijenjeni za to."

Boje u tetovažama moraju biti "drastično vodootporne", nadovezuje se Bäumler. I to ih može učiniti opasnim, jer ih tijelo ne može samostalno rastvoriti. Prema najnovijim američkim studijama, samo dvije trećine boje ostaju pod kožom, a trećina dospijeva u unutrašnjost organizma. "Ona odlazi u krv, u limfne čvorove, u organe – i negdje se zaustavi", kaže Bäumler: "Nitko ne zna gdje točno."

Širok spektar kemikalija

Sastojci za crvenu, narančastu i žutu boju su takozvani azo-spojevi, organske tvari na lošem glasu. One često izazivaju alergije. "Ima i onih, poput pigmenta Red 22, koje se razlažu kada je tetovaža izložena suncu“, objašnjava Bäumler. Spojevi koji tada nastaju su otrovni i kancerogeni.

Kemijske komponente koje daju drečavo plave i zelene tonove uglavnom sadrže bakar i nikal, a nikal se često nalazi i u smeđim bojama s oksidima željeza. Taj metal kod mnogih izaziva alergije pa je zabranjen za korištenje u kozmetičkim proizvodima.

Crne tetovaže nastaju uz pomoć materijala koji se zove "Carbon black“ što je u biti obična industrijska čađa. Kemijska industrija ga proizvodi spaljivanjem sirove nafte ili sličnih materijala kao što su katran i guma.

Ima i boljih boja

Stručnjaci naglašavaju da rizik ne prestaje s bojama: "Sredstva za tetoviranje mogu sadržavati i tvari za rastvaranje ili zgrušavanje, konzervanse i razne nečistoće“, upozorava Njemački institut za procjenu rizika. Predstavnik tog tijela Peter Laux kaže da su nečistoće prije pravilo nego iznimka: "Njemački kontrolori redovno se žale na kemijsku kvalitetu sredstava koje provjeravaju."

Posebno su opasni policiklički aromatični ugljikovodici. Oni nastaju kod nepotpunog sagorijevanja, u što se ubraja i industrijska proizvodnja čađi. Mnogi od njih dokazano izazivaju rak, a njihova koncentracija u crnim bojama često prelazi preporučene vrijednosti.

Laux dodaje da "na tržištu postoje i sredstva koja zadovoljavaju preporuke." Ali, dodaje on, za potrošače je teško razlučiti koje su boje za tetoviranje prihvatljive, a koje ne.

Lista zabranjenih sastojaka

U Njemačkoj i u mnogim drugim zemljama boje za tetovaže nisu svrstane ni u kozmetiku niti u lijekove – i upravo u tome je problem. Naime, medicinski i kozmetički preparati moraju ispunjavati određene uvjete da bi uopće mogli izaći na tržište, dok za tetovaže ne postoje takvi propisi.

Vijeće Europe je još 2008. usvojilo rezoluciju po kojoj bi boje za tetovažu trebalo strože kontrolirati. Mnoge zemlje donijele su odgovarajuće zakone i usvojile pravne smjernice, ali Laux smatra da to nije dovoljno.

25 posto Amerikanaca ima barem jednu tetovažu

25 posto Amerikanaca ima barem jednu tetovažu - ne uvijek ovako veliku

U Njemačkoj je od 2009. zabranjeno korištenje određenih tvari pri tetoviranju. Sastavljen je i popis problematičnih sastojaka. Sve drugo je dozvoljeno – čak i kemikalije koje su možda tek razvijene i zbog toga nisu još nigdje testirane, naglašava Laux.

"Moramo se preorijentirati na pozitivne liste", kaže Laux. To znači da bi u regulativi morali stajati sastojci koji su dozvoljeni, a ne zabranjeni, "dakle samo oni koji dokazano nisu štetni."

"Nije potpuno sigurno"

Čak i majstori tetovaže smatraju da situacija nije zadovoljavajuća. "Prema našem mišljenju, boje za tetovažu u ovom trenutku nisu sasvim sigurne", rekao je tako potpredsjednik Udruge umjetnika za tetoviranje Andreas Schmidt na simpoziju o sigurnosti tetoviranja u Berlinu.

On se zalaže da sastojci za boje prođu toksikološke testove, ali i dodaje: "Sigurni smo da postoji samo mali broj problema s bojama, u protivnom bi bilo više žalbi mušterija i više negativnih vijesti u novinama."

Situaciju komplicira i to što boje za tetoviranje i rizici povezani s njima nisu u dovoljnoj mjeri ispitani na ljudima, a eksperimenti na životinjama su zabranjeni. Bäumlera su zakonski spriječili da izvede pokušaj testiranja na svinjama s obrazloženjem da se "ljudi tetoviraju dobrovoljno", objašnjava taj stručnjak.

Zbog toga nitko ne može sa sigurnošću reći škode li tetovaže zdravlju. Možda izazivaju rak, a možda i ne. Laux naglašava da svatko mora odlučiti za sebe hoće li preuzeti rizik: "Za sada znamo jedino da nema garancije da tetovaže ne štete zdravlju.“

Preporuka uredništva