1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Terorizam: težak izazov i za obranu građanskih sloboda

U tisku su se već pojavili sumnjičavi glasovi koji se pitaju, nije li istraga nakon napada u Londonu ipak malo prebrzo urodila plodom. Pretvara li se i Velika Britanija u policijsku državu zahvaljujući zakonima koji znatno podrezuju građanska prava i slobode?

Je li potpuni policijski nadzor poput onoga iz „1984.“ Georgea Orwella jedino sredstvo protiv terorizma?

Je li potpuni policijski nadzor poput onoga iz „1984.“ Georgea Orwella jedino sredstvo protiv terorizma?

Britanski istražitelji su svakako zaslužili priznanje: samo pet dana nakon užasnih prizora krvavih tijela i iskrivljenog metala autobusa i vagona podzemne željeznice zločinci, koji su i sami poginuli u terorističkom napadu, dobili su svoj lik, adrese i prošlost, a ovaj suludi čin dobio je jasne obrise njegova odvijanja. To je bila dobra vijest, ali ima i loših: svi počinitelji, doduše, jesu potekli iz iste sredine u Zapadnom Yorkshireu i, premda su bili drugog porijekla i druge vjeroispovjesti, svi su bili istoga, britanskog državljanstva. A to ukazuje na dvije stvari: i pripadnici zajednica koji su rođeni i odrasli na Zapadu spremni su prihvatiti teror i samouništenje kao jedini odgovor društvu očito nezainteresiranome za njihovu sudbinu, a kojekakve kontrole na granicama zapravo nemaju smisla, jer su potencijalni teroristi već među nama.

Bez obzira koliko opravdani bili prigovori kako su odgovorni satima prešućivali da je u Londonu uopće riječ o terorističkom napadu, a čak su danima umanjivali broj žtrava, mora se priznati da bi se i jedan Sherlock Holmes dobrano namučio kako bi otkrio počinitelje: u prizorima užasa trebalo je otkriti čitav niz detalja da bi slika postala jasna. Odakle im eksploziv? Gdje su, među stotinama drugih putnika, ušli u vozila i odakle su došli? Je li bomba bila podmetnuta i gdje su u tom slučaju mogli izaći ili se radilo o napadačima samoubojicama, što znači da je jedno od jedva raspoznatljivih leševa i tijelo nekog od počinitelja? Sigurno, u filmovima se sve otkrije nakon dva sata, ali i pet dana istrage je zapravo vratolomna brzina u kojoj su pregledane snimke 2 500 kamera za javni nadzor, provjerene dojave 2 000 građana i pregledani svi otisci prstiju u napadnutim sredstvima javnog prijevoza, a bilo ih je, naravno, na tisuće.

Ovog utorka je isprva pretraženo nekoliko stanova u Leedsu i okolici, ali tek nakon što je i ta akcija završena, javnosti se obratio zapovjednik londonske antiterorističke postrojbe Peter Clarke i objavio što su otkrili: „Istraga nas je prilično rano dovela do toga da se zainteresiramo za aktivnosti četvorice muškaraca; trojica njih su došli s područja Zapadnog Yorkshirea. Pokušali smo rekonstruirati njihovo kretanje uoči napada prošlog tjedna, a posebno nas je zanimalo i jesu li svi oni poginuli u eksplozijama.“

Nagađanja o porijeklu eksploziva upućuju na Balkan

Po svemu sudeći odgovor je potvrdan: list „Times“ objavljuje i imena dvojice od njih: Hasib Husein i Šehzad Tanweer. Prvi je imao 19, a drugi 22 godine. „Sada znamo da su sva četvorica stigla u London vlakom u četvrtak, 7. srpnja, ujutro. Na snimci s kolodvora King’s Cross vidjeli smo ih kako su tamo prošli nedugo nakon pola devet toga jutra“, dodaje Peter Clarke.

Svi su na leđima nosili rance i nedugo nakon toga su se rastali i ušli u različita sredstva javnog prijevoza. U pretraženim kućama i automobilima u Leedsu i samom Londonu pronađeno je još eksploziva, tako da nema dvojbe da su to doista bili počinitelji.

No, mnogo pitanja ostaje bez odgovora: odakle im eksploziv vojnog porijekla? Nagađa se da tragovi vode na Balkan prema tamošnjim švercerima oružjem, ali odakle mladićima kontakti s tim krugovima? Stoji li iza svega organizacija – zvala se ona Al Qaida ili nekako drukčije – o kojoj nadležne službe ništa nisu znale?

Ključno pitanje koje se sada nameće jest: hoće li ovaj čin dovesti do još većeg neprijateljstva prema velikoj muslimanskoj zajednici u Velikoj Britaniji? Dvojica mladića potječu iz Pakistana, a upravo je Leeds – grad koji je odavno iza sebe ostavio slavne industrijske dane i gdje se sada svi bore s nezaposlenošću i neizvjesnom budućnošću – svojedobno dospio u javnost po otvorenim sukobima, praktično uličnim borbama. I visoki predstavnici muslimanske zajednice su zapanjeni da u njihovim redovima postoje neki koji njihove mladiće šalju u smrt i samouništenje i to im prodaju kao jedini izlaz. „Ništa u Islamu ne može opravdati zlo ovog čina”, kaže Iqbal Sacranie, glavni tajnik krovne udruge muslimanskih organizacija u Velikoj Britaniji i obećaje policiji svu moguću pomoć.

Ostvaruje li se Orwellovo proročanstvo iz „1984.“?

Sljedeće pitanje je zapravo mnogo ozbiljnije, jer ne dovodi u sumnju samo snošljivost među vjerskim skupinama, nego i temeljne slobode s kojima se ponosi zapadni svijet. Već su se i u tisku pojavili sumnjičavi glasovi koji – svaka čast slavnome Scotland Yardu – pitaju, nije li istraga ipak malo prebrzo urodila plodom? Pretvara li se i slobodarska Velika Britanija u policijsku državu zahvaljujući Antiterorističkom zakona koji istražiteljima daje goleme ovlasti, a uhićenima – osobito uhapšenim strancima – gotovo nikakva prava? Jer oštre kontrole na granicama očito ne pomažu protiv državljana zemlje u kojoj se napad događa, nego je potrebna kontrola svakog pojedinog građanina. Prikuplja li se, obrađuje i istražuje zapravo mnogo više, nego što je to javnosti poznato i to – podsjetimo na temeljno načelo Zapada – protiv osoba koje još niti jedan sud nije optužio za ikakvo zlodjelo?

Naravno, nitko pametan nakon ovog zlodjela ne može podići glas protiv 2 500 kamera postavljenih po Londonu, koje su očito vrlo pomogle u otkrivanju počinitelja. No, pitanje je i mjere. Na izvanrednom zasjedanju europskih ministara unutarnjih poslova i pravosuđa upravo se britanski ministar Charles Clarke založio da se nadležnima daju ovlasti da sve informacije o telefonskim kontaktima i elektronskoj pošti čuvaju mjesecima pa čak i godinama. Možda bi to pomoglo u potrazi za odgovorom na pitanje s kim su sve počinitelji kontaktirali prije svog čina, ali razmislite što bi to značilo za privatnost svih nas. Zato je i liberalni zastupnik Europskog parlamenta Alexander Alvaro itekako zabrinut: „S obzirom na biometrijske identifikacije vrlo smo zabrinuti kako se čuvaju ti podaci. Na primjer, Velika Britanija želi veliki posao obrade svojih podataka povjeriti privatnim tvrtkama i to nam je teško prihvatljivo. Glede čuvanja podataka još uvijek imamo pitanja političke, pravne, ali i tehničke i ekonomske prirode.“

Sjetimo se samo da je Velika Britanija, osim velikana liberalnog duha, domovina i jednog Georgea Orwella, a njegova vizija budućnosti jedva da je nekakva alternativa slijepom teroru.