1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Teror u njemačkoj provinciji

Gradić Ansbach u bavarskoj provinciji još ne može shvatiti da se našao u središtu zanimanja javnosti zbog terorističkog napada. Još uvijek svi razgovaraju o tom događaju - i ne dopuštaju da im strah određuje život.

Još uvijek svi pričaju gdje su bili i što su radili kad je prošle nedjelje odjeknula eksplozija i nakon čega su se čule sirene i helikopteri. To nam priča i jedna mlada žena: u trenutku kad je jedan 27-godišnji Sirijac aktivirao eksploziv koji je nosio na sebi, ona je već bila kod kuće, na sigurnom. Ali prije toga je bila na hipodromu sa svojim ocem kako bi prisustvovali koncertu na otvorenom koji se tamo održava svake godine. No otprilike sat prije napada bilo im je dosta pa su otišli kući.

"To je već čudan osjećaj", kaže nam. Njena mama nam objašnjava: "Pa mi živimo ovdje u malenom gradiću. Nitko od nas nije niti slutio da bi se ovdje tako nešto moglo dogoditi." Odmah nakon napada čitav grad je bio pun novinara iz čitavog svijeta i takva pažnja je podjednako strana tom gradiću kao i činjenica da se dogodio teroristički napad: "Tako nešto još nikad nismo ovdje doživjeli."

Ansbach je imao i slavne dane: tamo je bilo sjedište markgrofova Brandenburg-Ansbach i tamo su si uredili lijep dvorac, s parkom i oranžerijom. Ali grofovija je još prije više od dvjesto godina priključena Prusiji, dvorac je dugo vremena bio prazan dok nije bio i uništen u ratu. Nakon rata je obnovljen, ima i lijepih starih crkava, ali i u tom gradu je svima jasno: za sve važne stvari treba ići u nedaleki Nürnberg. Njihov grad je na autocesti A6 koja na istok vodi u Češku, a na zapad, preko Heidelberga i Manheima u Francusku, sve do Pariza. Ali rijetko tko slučajno napušta autocestu na odvojku Ansbach.

Deutschland - Ansbach Biergarten auf dem Festivalgelände

Mnogi su "slučajno" morali proći pored gostionice kod koje se dogodio napad

Ovaj napad je sve promijenio. Kad je policija dan kasnije uklonila prepreke koje je postavila oko mjesta zločina, gotovo svatko od četrdesetak tisuća stanovnika Ansbacha je "slučajno" morao baš proći pored tog mjesta. Svi su vidjeli poluprazne čaše i prazne pivske boce koje su još uvijek stajale na stolovima jedne gostionice u trenutku kad je tamo terorist, a onda i policija prekinula tu svakodnevnicu.

Svi su zapamtili i oznake kredom na pločniku gdje je nađen počinitelj, mrlje krvi, pokoje krhotine stakla i iverke drva. Od eksplozije je razbijen i izlog fotografa u susjedstvu. Jedino je nekoliko bicikala koji su bili vezani na držače terase gostionice izgledalo kao da se ništa nije dogodilo.

Hoće li to promijeniti naš život?

U međuvremenu su i iz medija i iz priča "iz sigurnih izvora" sve čuli: kako je mladi Sirijac aktivirao eksploziv koji je imao u svom rancu i kako je tamo, osim eksploziva bilo mnoštvo metalnih dijelova koji su trebali ubiti što više ljudi, objasnio je bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Hermann. Jasno je i da je napadač htio s tom bombom otići na onaj isti koncert na kojem je bila i naša prva sugovornica, ali ga čuvari nisu pustili unutra. Zato je aktivirao eksploziv na ulazu, 15 ljudi je ranjeno - četvoro od njih se još bore za život.

"Kad sam čuo policijske sirene, odmah sam znao: ili je negdje eksplodirao plin ili je to bio teroristički napad", kaže nam 21-godišnji stručnjak za internet. Mnogi njegovi prijatelji su otišli na koncert i kasnije su mu pričali kako ih je policija, kao i sve posjetitelje, izvela s mjesta manifestacije.

Kaže nam i kako će on sada tek izbjegavati takve masovne priredbe. Drugi stanovnici tog gradića ne žele dopustiti da im taj događaj promijeni život. Jednu mladu majku s bebom u naručju upravo snima ekipa britanske televizije i ona im kaže: "Ne želim živjeti u strahu". Ona kaže da se i dalje osjeća sigurno u svojem gradu.

Deutschland - Medienrummel in Ansbach

"To još nikad nismo ovdje doživjeli", kažu stanovnici na mnoštvo reportažnih kola i novinara nakon terorističkog napada

I u okolici bivšeg i propalog hotela Christi su novinari i televizijske ekipe već snimili sve i svakoga. Jer tamo su smještene izbjeglice i baš tamo je i počinitelj imao svoju sobu. U susjedstvu razgovaraju stariji muškarac i jedna žena preko ograde vrtova njihovih kuća. I oni nam kažu kako se ništa neće promijeniti u njihovim životu u Ansbachu, ali ni prema izbjeglicama u bivšem hotelu: "Oni nas uvijek tako srdačno pozdravljaju kad ovuda prolaze na njihove tečajeve jezika", kaže nam muškarac. "Ne smije se tu ništa generalizirati."

"Rambo" je izveo napad

I bivši hotel je bio prepun policije, a svi pokazuju prstom na spuštene rolete sobe na drugom katu gdje je "on stanovao". U njegovoj sobi su pronađeni kanister s dizelom, solna kiselina, alkohol za čišćenje, lemilica, žice, baterije i šljunak. Nađeno je i prijenosno računalo u kojem su bile slike koje veličaju nasilje i dokazi da je imao veze s teroristima takozvane "Islamističke države". Nađen je i njegov mobitel gdje su još jasniji dokazi: na jednoj video snimci je on osobno izrekao prijetnju da će počiniti napad. U međuvremenu se javio i IS i hvalio se kako je napadač doista bio "njihov mučenik".

Jedan njegov sustanar, 28-godišnji Pakistanac Mubariz još uvijek ne može vjerovati s kim je to bio pod istim krovom. Kaže da je uvijek bio prijazan, ali uglavnom se držao po strani. Mnogi u bivšem hotelu su ga zvali "Rambo", zbog razvijenog tijela i duge kose koju je nosio. Mubariz je saznao njegovo pravo ime tek kad ih je ispitivala policija. Ali nam kaže i kako se 27-godišnji Sirijac "nadao da ga iz Njemačke neće prebaciti nazad u Bugarsku", prvu zemlju Europske unije gdje je evidentiran njegov dolazak.

Deutschland - Ansbach Flüchtlingsunterkunft Hotel Christi

Svi znaju u kojoj je sobi stanovao atentor u propalom i oronulom hotelu kojem je i u imenu otpalo posljednje "I". Tako ispada da su izbjeglice smještene u hotelu "Christ"

On naime nije došao u Njemačku s posljednjim valom izbjeglica, nego još prije dvije godine. Tu je podnio zahtjev za azil, ali mu je on još iste godine odbijen - po postojećem europskom sporazumu, za njega je bila nadležna Bugarska. Zapravo je tamo trebao biti poslan, a u međuvremenu je u Njemačkoj - kako se to u birokratskom jeziku zove; "trpljen" (duldung) njegov boravak. To je značilo i da je nadležnim službama morao točno javljati gdje se nalazi, a ako bi u nekom trenutku napustio Njemačku, tu se više ne bi smio vratiti.

U međuvremenu se u Ansbachu može vidjeti sve manje toga što bi ukazivalo kako se ovdje dogodio zločin. Policija je otišla, otišli su i posljednja reportažna kola svjetskih medija kad je novinarima postalo jasno da se tu više nema o čemu izvještavati. Ali napad nije zaboravljen i o njemu se razgovara i u gostionicama i u susretu poznanika na ulici i u kuhinjama u krugu obitelji. Što on znači? Kako da se to ne dogodi i nekome od nas?

Cilj takvih besramnih terorističkih napada i jest unijeti strah. U tome nisu uspjeli: ne boji se nitko. Ali mnogi su zabrinuti i traže neko rješenje. Ne samo u Ansbachu.

Preporuka uredništva