1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Tempirana atomska bomba u rudniku

Desetljećima se nuklearni otpad u Njemačkoj odlagao u rudniku soli u Asseu. Političari su samo promatrali. No odjednom im se počelo žuriti: radioaktivne bačve moraju pod hitno van.

ARCHIV: Faesser mit leicht radioaktivem Atommuell werden in Remlingen (Kreis Wolfenbuettel) im ehemaligen Bergwerk und heutigen Atommuell-Endlager in eine Einlagerungskammer gekippt (Foto undatiert). Am Mittwoch (12.12.12) findet in Berlin eine Pressekonferenz zur fraktionsuebergreifend erarbeiteten Lex Asse statt. Der im frueheren Salzbergwerk Asse lagernde Atommuell soll schneller aus der maroden Schachtanlage geholt werden. In den vom frueheren Betreiber verschlossenen Kammern des vom Einstuerzen und Volllaufen bedrohten Bergwerks lagern rund 126.000 Faesser mit schwach und mittelradioaktivem Muell. Mit diesem Gesetz wollen wir eine parallele Vorgehensweise erreichen, dass wir also nicht mehr warten muessen, bis die Rueckholung bestaetigt ist, hatte Bundesumweltminister Peter Altmaier (CDU) bei seinem Besuch in der Asse-Region am 23. November angekuendigt. Unter anderem sollten durch die sogenannte Lex Asse kuenftig verfahrensrechtliche Regelungen gelockert werden. (zu dapd-Text) Foto: Helmholtz Zentrum Muenchen/dapd.

Radioaktiver Abfall im Salzbergwerk Asse ARCHIVBILD

U berlinskim političkim krugovima to se ne viđa često: zastupnici svih pet parlamentarnih stranaka izlaze pred predstavnike tiska - i imaju jednu zajedničku brigu. U pozadini svega je izglasavanje zakona čiji je jedini cilj da se iz bivšeg rudnika soli u Asseu u pokrajini Donjoj Saskoj izvuče 126.000 kontejnera s atomskim otpadom - i to što je brže moguće, bez obzira na troškove. Pet zastupnika, u ovom slučaju redom zastupnica, uoči nastupa pred medijima su se usuglasile: samo tako politika može vratiti povjerenje uzrujane javnosti. Jer građane se godinama držalo u neznanju - što se zapravo u tom rudniku događa. "Ovaj problem nije za postizanje političkih bodova u efektnim diskusijama", kazala je Maria Flachsbarth iz Kršćansko-demokratske unije (CDU). "Niti jedna od političkih stranaka koje su se ikad bavile Asseom, nije se tu proslavila", dodala je ova konzervativna političarka.

Radnici mjere količinu radioaktivnosti na 750 metara dubine. Arhivska fotografija, Asse 10. srpnja 2008.

Radnici mjere količinu radioaktivnosti u jami na 750 metara dubine. Arhivska fotografija, Asse 10. srpnja 2008.

1965. započelo se u tada već davno napuštenom rudniku s odlaganjem atomskog otpada. Nuklearna energija  tada još nije bila sporna tema u Njemačkoj. Javnost o svemu nije puno znala. No Asse i njegov otpad nastavili su i dalje voditi svoj život u sjeni, čak i kad se o nuklearnoj energiji počelo žustro raspravaljati. I sve do 1995. na snazi je bio zakon po kojem je Asse morao pohranjivati opasne materijale.

Između 1965. i 1978. nuklearni je otpad uistinu i dovažan u ovaj rudnik, iz njemačkih nukelarnih centrala i bolnica. Zapravo su trebali biti dopremani samo slabo ili srednje radioaktivni ostaci. No danas ima onih koji pretpostavljaju da je tamo bilo i jako radioktivnog otpada. Mjerenja do sad to nisu dokazala. "Da je bilo tako, radnici bi pri pohranjivanju morali biti ozračeni, što nije slučaj", kaže glasnogovornik njemačkog Saveznog ureda za zaštitu od zračenja Werner Nording.

No malo je zapravo istraženo. Bačve s otpadom su bez pretjerane pažnje istovarene po rudničkim oknima i ostavljene da tamo hrđaju. Dugo vremena gotovo nikog nije smetalo čak ni to što je Asse u međuvremenu propadao i da danas spada u rudnike kojima prijeti urušavanje. Godinama je u rudničke jame prodirala voda izvana i one bi uskoro mogle biti "potopljene"."Polazimo od toga da je velik dio tih bačvi oštećen", kaže Dorothee Menzner iz Stranke ljevice.

Šef SPD-a Sigmar Gabriel (lijevo) i ministar za okoliš Peter Altmaier (u sredini) s kacigama na glavama u posjetu rudniku u Asseu u lipnju 2012.

Šef SPD-a Sigmar Gabriel (lijevo) i ministar za okoliš Peter Altmaier (u sredini) u posjetu rudniku u Asseu u lipnju 2012.

Dokumenti "u neobičnom stanju"

Nakon 1995. preostala okna su zatrpana a pogon u Asseu je prestao s radom. Tek 2008. je ovaj rudnik ponovno dospio na naslovne stranice. Mediji su upravitelja radova u Asseu Centar Helmholtz iz Münchena, koji je u državnom vlasništvu, optuživali da je u ovom poslu traljavo radio. Rudnik je posjetio tadašnji ministar za okoliš Sigmar Gabriel (današnji predsjenik stranke SPD), koji je sarkastično izjavio da su dokumenti Centra Helmholtz "za njemačke pojmove u jednom neobičnom stanju". Novi upravitelj poslova postao je tada Savezni ured za zaštitu od zračenja a u Asseu je od onda dijelom na snazi Zakon o nuklearnoj energiji.

Godinama su stručnjaci predlagali da se okna s atomskim otpadom zatrpaju i koliko je god moguće dobro zatvore. Između ostalog i zbog toga što su se sve ostale varijante, među kojima i ona o ponovnom iskopavanju, činile financijski gotovo nemogućim. No u vrijeme Gabrielovih nasljednika na mjestu ministra okoliša Norberta Röttgena i Petera Altmaiera (obojica iz CDU-a) to se promijenilo: "Ta stvar mora van, mora hitno van, i mora sigurno van", uvjeravao je Röttgen tijekom jednog posjeta rudniku u proljeće 2012. ljutite lokalne stanovnike. Ljutite zbog toga jer se ovaj CDU-ov političar u prve dvije godine svog mandata uopće nije tamo bio pojavio.

Iznenadna žurba političara

Bačve s lako radioaktivnim otpadom pokrivene solju u jednoj od prostrija rudnika

Bačve s lako radioaktivnim otpadom pokrivene slojem soli u jednoj od prostrija rudnika

Prvo dugogodišnja šutnja. Sad se političarima ne može više žuriti. Pa čak i ponekog stručnjaka iz Saveznog ureda za zaštitu od zračenja čudi ova iznenadna žurba političara. Stručnjaci naime ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li iskopavanje uopće moguće. U cijelom svijetu za to nema primjera. No iskopavanje će u svakom slučaju biti skupo. Stručnjaci troškove procjenjuju na četiri milijarde eura. "Polazim od toga da se tu prije radi o najnižim procjenama", ograđuje se državna tajnica u Ministarstvu za okoliš Ursula Heinen-Esser.

Trenutačno stručnjaci pokušavaju prodrijeti u jedan od zatvorenih prostora i pregledati tamo pohranjene bačve. No to je tek jedna prostorija među mnogim. Ukoliko uistinu dođe do  iskopavanja, morat će se otvoriti novo okno. I zbog toga iskopavanje ne može biti okončano ni poslije 2030. A kamo s otpadom? Ni na to danas još nitko ne može odgovoriti.

Preporuka uredništva