1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Težak gastarbajterski život u novoj Europi

Uvriježeni stereotip o gastarbajterima, uglavnom, nije točan. Zbog rada u inozemstvu, često trpi obitelj, a osoba se osjeća kao stranac u obje zemlje. Frankfurter Algemeine Zeitung donosi priču jednog Poljaka.

Poljaci se često koriste kao jeftini radnici u Njemačkoj

Poljaci se često koriste kao jeftini radnici u Njemačkoj

Poljski migranti sve češće rade u Njemačkoj. Kao radnici na gradilištu, spremačice, berači šparoga. Svaki povratak kući pada im teško. Otuđenost od obitelji i loši radni uslovi kod kuće često ih tjeraju u pohode izvan zemlje. Ipak, kako god se odlučili, da odu ili da ostanu, nije lako.

Janusz Tutasz kašlje i trlja ramena kao da se nikad neće moći ugrijati. Mračna hotelska soba u predgrađu Varšave je uvijek hladna, posebno u siječnju. Kad se vrati sa gradilišta, Janusz još malo podigne ovratnik svog vunenog pulovera. Gospodin Tutasz traži novu sobu, s grijanjem. Ali mora biti jeftina. Trenutno plaća 10 zlota dnevno, odnosno oko 2,5 eura. Više i nema, jer je sve izgubio.

Nikad nije bilo dovoljno novaca. Čak ni dok je radio u Njemačkoj i ženi mjesečno slao nešto. Kad bi se vratio kući, osjećao se kao stranac. Stalno je bilo nešto novo: nova mikrovalna pećnica, nova odjeća... „Moja žena nije znala s novcem“, žali se gospodin Tutasz. Za nekoliko tjedana će se razvesti. Ženi je prepustio stan.

„Možda ću sebi pucati u glavu!“

Od 1991. radio je na 16 njemačkih gradilišta. Ponekad je od žene i kćeri bio odvojen šest, a ponekad devet mjeseci. Jedni drugima postali su strani. Mnoge obitelji i veze pate zbog "radne migracije". Radnici koji rade, recimo, u Njemačkoj svoje partnere ili djecu viđaju tek povremeno.

Poljski radnik na jednom njemačkom gradilištu

Poljski radnik na jednom njemačkom gradilištu

Tek od svibnja 2011. poljski migranti će moći raditi na njemačkom tržištu bez ikakvih ograničenja. Tada će se radni migranti iz istočnoeuropskih država nesmetano prijavljivati za poslove, kao što to već godinama čine u Velikoj Britaniji ili Irskoj.

Možda je Janusz Tutasz išao često korak ispred ostalih. Njegova ljubav nije izdržala. Njegov život je trenutno u potpunom kaosu. Sa 57 godina skroz je zrazočaran životom: „Možda ću sebi pucati u glavu“, s uzdahom kaže Tutasz. Trenutno radi na jednom gradilištu u predgrađu Varšave.

N ij emci plaćaju malo, Poljaci još manje

U Varšavi dnevno zaradi između 10 i 15 zlota, odnosno 2,5 i 4 eura. U zapadnoj Njemačkoj minimalna plaća u građevinarstvu je 12,5 eura po satu. Ali Tutasz može samo sanjati o minimalnoj plaći. Mnogi kolege su zadovoljni ako dobiju i polovicu. „Radimo deset sati dnevno ali umesto 125 dobijamo 60 eura. To je tako“.

To je još uvijek više nego što zarađuje u Varšavi. Tutasz razmišlja da opet ode u inozemstvo. Ipak srce traži nešto drugo. Uz to su uslovi stravični. „Nas osmorica stanujemo u jednoj sobi. Je li to ta nova Europa?“

Autor: ii/nr/faz

Odg. ur.: S. Kobešćak