1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Teškom mukom do reforme izbornog zakona

Nije samo Hrvatska zemlja u kojoj se razmišlja o reformi izbornog zakona. Pred promjenom ovog temeljnog demokratskog prava nalazi se i Njemačka, no reforme ne idu tako brzo kako se to očekivalo.

Izborno mjesto

Reforma izbornog zakona zapela prije početka

Njemački izborni zakon i nije baš do te mjere demokratski i transparentan kakvim ga mnogi doživljavaju. Potvrdu tomu dao je njemački Ustavni sud koji je još 2006. dijelove njemačkog izbornog zakona proglasio neustavnim.

Rok za zakonske promjene je pred vratima, no mnogi političari nevoljko posežu za reformama.

Povijesna iskustva

Diranje u izborni zakon je nešto čega se njemački političari nerado laćaju. Pritom posljednji ozbiljniji pokušaj reformiranja kompliciranog izbornog zakona leži preko četiri deseteljeća iza nas. ali se njegove posljedice osjećaju još dan-danas.

Tada, sredinom šesdesetih, pripadnici prve "velike koalicije" u poslijeratnoj Njemačkoj, demokršćani i socijaldemokrati, su već dogovorili reformu izbornog zakona. No on je išao nauštrb malih političkih stranaka od kojih su mnoge strahovale da će im novi zakon onemogućiti ulazak u Bundestag. To se između ostalog ticalo i Liberalno-demokratske stranke (FDP) koja je, kako bi spriječila pogubnu reformu, ulazak u koaliciju sa socijaldemokratima, uvjetovala odustajanjem od reformi.

Ovaj čin je uvelike obilježio njemački politički krajobraz i to sve do danas kada je na vlasti opet FDP, ali ovaj put u koaliciji s demokršćanima. I on je imao još jednu posljedicu: njemački političari se nerado hvataju u koštac s izbornim zakonom koji se do dan danas nije bitno promijenio.

Ustavni sud pokrenuo reforme s mrtve točke

Ustavni suci

Ustavni suci nezadovoljni izbornim zakonom

No, 2006. Ustavni sud je pokrenuo stvari s mrtve točke. U jednoj presudi je dijelove njemačkog izbornog zakona, i to one koji se odnose na tzv. "dodatne" mandate koji pripadnu jednoj stranci ako u izbornoj jedinici osvoji velik broj prvih glasova, kojima se biraju direktni mandati i drugih, kojima se biraju same stranke, proglasio protuustavnima.

Razog za takvu odluku je situacija s pretposljednih parlamentarnih izbora koja je u povijest političkih znanosti ušla kao "drezdenski paradoks". Kršćansko demokratska unija (CDU) se u ponovljenim izborima u Dresdenu zbog kompliciranog odnosa direktnog i proporcionalnog sustava kao i odnosa između federalnih jedinica, nadala da neće dobiti previše drugih glasova kako ne bi izgubila direktne mandate dobivene prvim glasovima.

Takvu situaciju Ustavni sud je proglasio neustavnom i naložio politici da do 2011. provede reformu izbornog zakona kako bi se izbjegle ovakve apsurdne situacije tijekom izbora za parlament. No, političari su s tim zadatkom, iako je ostalo tek nešto više od godinu dana, prionuli s jako malo entuzijazma. Za početak su odbacili sve prijedloge stručne skupine koja je zadužene za sadržaje reforme i to prije svega kako bolje uskladiti direktni i proporcionalni izborni sustav.

Sporni "dodatni mandati"

Dieter Wiefelspütz

Dieter Wiefelspütz zastupa mišljenje političara da reforma baš i nije nužna

Cilj reforme je prije svega izbjegavanje pojave tzv. dodatnih mandata koji su posljednjih nekoliko izbora unosili pomutnju u izborni postupak. No, političari koji su zaduženi za pokretanje reforme odjednom tvrde da Ustavni sud nije kritizirao pojam "dodatnih mandata" nego samo usamljeni sučaj u Dresdenu do kojeg je ionako došlo samo zato jer je jedna zastupnica CDU nedugo nakon izbora umrla pa je bilo potrebno ponavljanje izbora u toj izbnornoj jedinici.

Socijaldemokratski političar Dieter Wiefelspütz stručnjacima koji su pripremali reformu predbacuje "pomanjkanje osjećaja za realnost" te je, slično kao i predstavnici ostalih parlamentarnih stranaka, nagovijestio da gotovo nikakve priomjene nisu poželjne. To bi moglo rezultirati ponovnom intervencijom Ustavnog suda i daljnjom odgodom refome beskrajno kompliciranog njemačkog izbornog zakona.

Autor: Peter Stützle/Nenad Kreizer

Odg. ur.: S. Matić