1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Teško se živi u državi koja „harač“ ima

Teret gospodarske krize vlada RH je svalila na radnike i umirovljenike. Posjetili smo jednu splitsku obitelj koja itekako osjeća veći PDV i nepopularni „harač“. Zanimalo nas je kako spajaju kraj s krajem.

Splitska ribarnica

Teški dani za radnike i umirovljenike. Zbog proračunske rupe država ubire "harač"

Boško Marić, 85-godišnji umirovljenik iz Splita, glava je domaćinstva u kojem živi sa suprugom, kćerkom i unukom. On razbija stereotipe o neracionalnim južnjacima koji troše dok imaju, a zatim se zadužuje. Marić nije ni pisac ni novinar, ali živi s olovkom. Već desetljećima precizno zbraja i oduzima, bilježi i mjeri svoje rashode. Nema rasipanja, pa nema ni dugova.

Ta preciznost i pažnja u ophođenju s novcem pomaže mu u prevladavanju krize i poreznom udaru i na njegov kućni proračun uvođenjem veće stope PDV-a i takozvanim kriznim porezom od četiri, odnosno dva posto.

Splitski umirovljenici, Ana i Boško Marić, spajaju kraj s krajem

Splitski umirovljenici, Ana i Boško Marić, spajaju kraj s krajem

Mali harač jer i mirovina je mala

Boško Marić kaže da mu je relativno mala mirovina od 3.900 kuna i da mu je zato malo i odbijeno s (ne)popularnom nazvanim "haračom" od dva posto. S novim porezom oduzeto mu je 78,32 kune od mirovine. Preračunato u cijenu goriva Marići su siromašniji mjesečno za deset litara benzina. Kad je Boško Marić, nekadašnji potpukovnik JNA, umirovljen u veljači 1972. godine, za svoju prvu mirovinu mogao je kupiti 1350 litara goriva.

Cijena benzina nije pravo i jedino mjerilo, ali - ipak - Marićeva kupovna moć je za tri i po desetljeća opala skoro tri puta. Gorivo je u Hrvatskoj poskupjelo za pola kune, a to izaziva zebnju kaže Marićeva supruga, 80-godišnja Ana, koja inače nema mirovinu: "I sve će drugo lančano poskupjeti. Ovi koji voze u trgovinu - to naplate, a kome će trgovina naplatiti nego nama."

Premijerka Jadranka Kosor

Premijerka Jadranka Kosor "haračem" puni proračunsku rupu

Veći PDV osjeti se u trgovinama

Ona u trgovinama svakodnevno vidi i posljedice nove stope PDV-a. "Svaki dan je ponešto skuplje. Evo ja sam vrećice za smeće jutros kupila koje su bile devet kuna, a danas su dvanaest!" Premijerka Jadranka Kosor najavila je da neće poskupjeti električna energija, ali Ana Marić u to ne vjeruje, a inače ne vjeruje političkoj eliti "Njima je lijepo, to svakako, a meni nije lijepo. Jer, gledam kako mi svaki dan kao teškom šećerašu pričaju da ja moram držati dijetu... Otkud? Ja jedem jadna sve isto kao i moji ukućani. Meni bi trebala lešo koljenica, lešo meso... To mi je skupo i ne mogu si priuštiti posebni ručak."

Boško Marić ne bježi od toga da i on kao umirovljenik snosi posljedice krize, ali misli da su porezi koji su ga pogodili nepravedni i brzopleto doneseni. "Recimo sada nije novim porezima obuhvaćeno oko sto tisuća odvjetnika, javnih bilježnika, privatnih liječnika ... A nama koji smo na proračunu najlakše je odrezati, pa se vi poslije mučite kako god znate."

Kako je Boško bio umirovljeni oficir JNA, to su Marići početkom devedesetih ostali bez mirovine. Bili su slični suvremenoj Hrvatskoj jer, da bi preživjeli, prodavali su obiteljsko srebro: "Prodala sam umjetničke slike iz kuće, automobil smo prodali da se preživi", prisjeća se Ana.

Splićani u redu za porciju graha

Splićani u redu za porciju graha

Šteta! kakvu smo državu mogli imati!

Država je otela umirovljenicima penzije koje danas vraća. S tih 54.000 kuna koje mu država vraća u šest rata - po 9.000 kuna godišnje - Boško Marić krpa svoje proračunske rupe: "S tim se krpam nekako od prosinca do prosinca." Zajedno s Boškom i Anom žive njegova kći Mirjana Kovač i unuka Katarina koja boluje od celebralne paralize. "Ona prima više nego ja. Ona ima doživotni dječji doplataka od oko 800 kuna mjesečno, ima za tuđu njegu i pomoć 1250 kuna i ima mirovinu od pokojnog oca oko 2200 kuna. Prema tome ona je jako dobro zaštićena." Unatoč svemu i svim porezima Boško Marić je zadovoljan jer u slučaju njegove unuke socijalna država funkcionira. No, to je tek jedan segment.

Boškova kći Mirjana, inače zubotehničarka, koja je prije neki dan teže povrijedila kralježnicu shvatila je da su sva njena davanja od plaće od pet tisuća kuna skoro pa uzaludna: "U utorak sam otpuštena iz bolnice. Glavna sestra je došla u osam sati i rekla je da će doći kola hitne pomoći po mene. Od osam sati ujutro do pet sati poslijepodne ja sam čekala kola hitne pomoći", priča Mirjana Kovač koliko je čekala prijevoz od dva kilometra do stana Marićevih.

To je više nego tužni detalj i više nego dovoljan za vapaj Ane Marić: "Vlada jedno veliko rasulo. Šteta! Kakvu smo Hrvatsku mogli imati!"

Autor: Goran Vežić

Odg. urednik: Goran Prokopec

Preporuka uredništva