Tanka granica između Europskog slobodnog tržišta usluga i "trgovine robljem"

Ideja Europske Unije jest plemenita misao o slobodnom protoku ljudi, roba i kapitala na jedinstvenom tržištu, ali baš kao kod svake ideje - nevolje počinju kada se počnu doslovce provoditi u djelu. Ovog utorka je njemački kancelar Schröder posjetio glavnog povjerenika Jose Barrosoa u Bruxellesu i ozbiljnih tema se već nakupilo: nije samo riječ o njemačkom državnom deficitu i paktu stabilnosti eura nego i o prijedlogu takozvanog propisa o uslužnim djelatnostima prema zemlji porijekla. Iza ove pomalo mutne, birokratske fraze krije se propis prema kojem se na tisuće radnika u Njemačkoj i u drugim zemljama "stare" Unije itekako mora bojati da će ubuduće još lakše ostati bez svog radnog mjesta.

U dugotrajnom procesu povijesnog proširenja Europske Unije - i zbog očite činjenice kako mnoge zemlje koje su pristupile zajednici još uvijek imaju kud i kamo niži životni standard - jedna od bitnih ograničenja kojeg su nametnule "stare" članice bilo je ograničenje običnim građanima "novih" zemalja da potraže posao na Zapadu - barem u prijelaznom razdoblju od 7 godina. No dok to vrijedi za obične građane, to već ni sada ne vrijedi za tvrtke koje smiju nuditi svoju robu bilo gdje u Europi pa čak i ako je ta roba - zapravo usluga. Konkretno rečeno: građevinac iz Poljske ne može samo tako dobiti posao u Njemačkoj ali ako taj isti građevinac u Poljskoj osnuje tvrtku "Cigla Corporation", ta tvrtka može raditi bilo gdje, od Irske do Grčke i što je najljepše: taj isti građevinac može u Poljskoj zaposliti koliko god hoće građevinara - naravno sa plaćom kakva je uobičajena u Poljskoj i onda ih sve zajedno dovesti na Zapad. Naravno, reći ćete, nije to baš tako jednostavno: kako bi se dobio posao treba imati dobre socojalne kontakte. Točno - i to je najgore od svega: nije rijetkost da takve tvrtke sve češće osnivaju u Poljskoj, Mađarskoj ili Češkoj zapravo stranci iz Njemačke ili Nizozemske i dovode radnike na posao u Njemačku. Tu nije riječ samo o građevini nego je osobito pogođena mesnoprerađivačka industrija gdje veliki proizvođači otpuštaju domaće, njemačke radnike i na njihovo mjesto postavljaju radne timove sa Istoka ali sa plaćom koja nije ni petina one koje dobiva njemački majstor. Franz Josef Möllenberg, podpredsjednik sindikata prehrambene industrije i ugostiteljske djelatnosti na pitanje, koliko je ta praksa raširena, odgovara: "Mnogo raširenija nego što se to pretpostavlja i stvarni podaci su sigurno još i mnogo viši od procjena. Ta rupa u zakonu o slobodnom protoku usluga osobito se vidi na slučajevima klaonica u mesnoprerađivačkoj industriji, ali sve više zahvaća i ugostiteljstvo i sve su češće ponude tvrtki sa sjedištem u na primjer Poljskoj koje nekoj njemačkoj tvrtki nude na primjer bravara za plaću od 3 eura na sat. Mi tu ne govorimo o području uz granicu sa Poljskom nego i o području sasvim na zapadu Njemačke. Konkretno kod mesnoprerađivačke industrije imamo već situaciju da je u posljednjih nekoliko mjeseci 30.000 majstora izgubilo posao jer su zamjenjeni takvim radnim momčadima sa Istoka. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv Poljaka ili Mađara, ali ako se hoće tržišna utakmica onda moraju vladati ista pravila, a to znači ista radna vremena, isti socijalni standardi, iste plaće, isti propisi o sigurnosti na poslu i tako dalje - a to jednostavno nije slučaj."

Sad dolazimo do ključnog elementa prijedloga europskog propisa o uslužnim djelatnostima prema zemlji porijekla koji bi već i ovu praksu još više zaoštrio: jer po njemu, za tvrtku koja radi u Njemačkoj vrijede propisi i nadležna su tijela zemlje porijekla. A sada budimo ozbiljni: mislite li doista da će sanitarna inspekcija iz Estonije ili Litve ikad u životu doći u neku klaonicu u Njemačkoj kako bi provjerila što to i kako rade mesari koji su teoretski zaposleni u nekoj Estonskoj ili Litvanskoj tvrtki? Kratko rečeno - svi propisi padaju u vodu a ono što je najgore, već i sada se vara i one koji dolaze ovdje raditi: "Oni doista dobivaju po dva, tri, četri eura na sat, žive u naseljima koje više liče na barake, rade po 12, 14 ili više sati na dan, kratko se odmore i onda dolazi novi radni dan. A javnost mora znati da kada se u samoposluživanju gleda samo na cijenu mesa, da onda mora biti jasno što stoji iza toga. U čitavom sektoru mesnoprerađivačke industrije djelomice vladaju doista mafijaške strukture koje se bave trgovinom ljudima, ili da budemo sasvim oštri, trgovinom robovima. Boriti se protiv njih je veoma teško."

izjavio je podpredsjednik sindikata prehrambene industrije i ugostiteljske djelatnosti Franz-Josef Möllenberg za Deutschlandfunk. Zato je na redu politika da se prihvati tog posla. Jer dok se i njemački kancelar nadao kako će proširenje Europske Unije omogućiti prije svega tvrtkama na istoku zemlje nova tržišta i nove poslove, dogodilo se obratno - i ono malo posla se topi kao snijeg na suncu pred takvom konkurencijom što znači da vojska nezaposlenih sve više raste. Nije samo Njemačka nego je i Francuska protiv korekcija tog propisa o zemlji-porijekla - osobito kada se radi o osjetljivim pitanjima poput zdravstva ili komunalnih djelatnosti. Zato su i kancelar - ali i glavni povjerenik Barroso skloni još jednom promisliti oko još liberalnijih propisa. Kancelar Schröder; "Radujem se da je povjerenstvo dalo do znanja kako se još može razgovarati oko konkretne provedbe i odredbi održavanja neophodnog zajedničkog tržišta za uslužne djelatnosti."