Tamjan ne samo miris nego i lijek

Tamnopute žene sjede na zemlji ili u malim kioscima i prodaju tamjan. Na tržnici južnoomanskoga grada Salalaha već stoljećima se prodaje ta skupocjena mirisna tvar. Trgovci su sepcijalizirani za to. Na njihovim policama mnoštvo je glinenih posudica za paljenje tamjana i plastičnih vrećica sa skupocjenom osušenom smolom. Pola kilograma stoji pet do deset eura. Trgovci određuju kvalitetu prema čistoći, boji i veličini kapi smole.

„Najbolji tamjan prepoznaje se po njegovoj bijelo-žućkastoj boji. To je sorta nedžed, koji se dobiva na istoku Omana između Hasika i Hadbiena. To je 150 kilometara od Salalaha. U sjevernim brdima, prema pustinji dobiva se sorta hodžari. On je tamniji i nije tako dobre kvalitete. Tamjan se bere u monsunsko vrijeme, u srpnju i kolovozu.“

Smola drveta boswellia sacra

Drvo od čije smole se dobiva tamjan visoko je tri do šest metara, uspijeva u regiji Dhofar u brdovitom dijelu južnog Omana. Botaničari tu divlju biljku nazivaju boswellia sacra. Ona voli suhu, toplu klimu. Potrebnu vlagu donose mu monsunske kiše ljetnih mjeseci. 80-godišnji Musalim je stručnjak za tamjan. Njegovoj obitelji pripada više drveća na području Wadi Dukka. Ta je dolina od 2000. godine UNESCO-ova Svjetska kulturna baština. Musalim je znanje o tamjanu naučio od svoga oca, sad on to znanje prenosi na 11-godišnjeg unuka.

„Ovdje, kratko prije razdvajanja grana moraš napraviti rez. Odatle onda curi smola. To pustiš da se nekoliko dana suši i onda to možeš skinuti s drveta“, objašnjava Musalim.

Koristi se 3500 godina

U južnoomanskom području Dhofar već se 3500 godina koristi tamjan. U zlatno vrijeme trgovine tamjanom od 1000 godina prije Krista sve do 18. stoljeća u Dhofar su dolazile karavane i sa po 400 deva. Kulturni geograf Günther Meyer istraživao je put karavana:

„ Te su karavane sa sjevera donosile važnu hranu, ali i tekstil, odjeću i druge proizvode, kojih nije bilo u Dhofaru, i mijenjali to za tamjan. Bila je to dakle trampa, a ne trgovina s novcem.“

Više od 65 dana je trajalo teško i opasno putovanje od obale Omana do lučkih gradova Aleksandrije, Gaze ili Aleppa. Većina puta vodila je kroz pustinju. Tijekom transporta tamjan je prodavan sve skuplje, a dok bi stigao do Venecije bio je podjednako skup kao i zlato.

Dezinfekcijsko sredstvo i dezodorans

U arapskim zemljama je tamjan omiljeno mirisno sredstvo i u svakodnevici. Zbog njegovog dezinficirajućeg i dezodorirajućeg djelovanja Omanci svoje brade, kose i odjeću drže iznad zapaljenog tamjana. Od Antike do Srednjeg vijeka liječnici su tamjan koristili kao lijek, protiv prehlade i želučanih tegoba. U Europi su medicinari i farmaceuti otkrili djelovanje tamjana na zdravlje prije 20-ak godina. O tomu farmaceut Manfred Schubert Zsilavecz sa Sveučilišta Johanna Wolfganga Goethea iz Frankfurta:

„Bosvelijske kiseline su pentaciklički triterpeni, dakle prirodne tvari s kiselim osobinama. Upravo ti sastojci su, čini se, odgovorni za takvo djelovanje. Postoje brojna područja primjene: to su reumatska oboljenja ili kronične upale crijeva kao colitis ulcerosa.“

Trenutno se provode znanstvena istraživanja o utjecaju tamjana kod tumora mozga. Ta prirodna tvar, istina, ne može zaustaviti bolest, ali pacijentu olakšava patnje bez nuzpojava. Čini se da tamjan nije samo orijentalni miris nego možda i lijek budućnosti.