Talentirani lažljivac koji je šokirao svijet novinarstva

Dobiti intervju od zvijezda poput Kim Basinger ili Sharon Stone je veoma teško, a mnogi novinari upravo to priželjkuju. Švicarcu Tomu Kummeru upravo je to uspjelo. Njegovi intervjui bili su legendarni i od mnogih časopisa traženi, posebno od lista "Süddeutsche Zeitung". "Njegove intervjue nisam samo ja smatrao odličnima, nego svi. Ma ne, oni nisu bili samo odlični nego senzacionalni", kaže nekadašnji urednik magazina "Süddeutsche Zeitunga" i "Stern".

Svaki glavni urednik želio je 'hit priče', priče koje bi otkrivale intimne detalje poznatih i slavnih. Tom Kummer upravo im je takve priče i donosio. Naime, nakon početnih "dosadnih" intervjua u kojima nije uspio izvući ništa škakljivo, Kummer je odlučio improvizirati. "Intervju bi se vodio o tome kako je bila odlična u seriji Baywatch i kako dobro izgleda, i tako 15 minuta", riječi su Toma Kummera o intervjuu s Pamelom Anderson. S obzirom da ovakvi intervjui nisu zanimali glavne urednike, Kummer je odlučio uzeti stvar u svoje ruke. "Jednostavno sam isprobao. Zadatak je bio jasan: napiši intervju. To sam i učinio", naglašava Kummer.

Četiri godine lažnih intervjua

Sa svojim izmišljenim intervjuima Kummer je prolazio - i to četiri godine. Iako je bio svjestan kako svakog trenutka njegova laž može biti otkrivena. No on je ipak išao dalje. Ali glavno pitanje je: kako? Kako se to moglo dogoditi, kako nitko ništa nije primijetio, kakva je to bila novinarska klima u kojoj je on to radio? Pitanja nad pitanjima.

Miklos Gimes i sam je kao urednik 90-tih godina "pao" na Kummerove laži. Danas je krenuo u potragu za odgovorima. U dokumentarnom filmu "Bad Boy Kummer", Gimes ide u potragu za bivšim Kummerovim kolegama i u potragu za odgovorom na pitanje: kako se to moglo dogoditi? "On (Kummer) ima nadasve poremećen odnos s realnošću, no odličan je izumitelj intervjua. Poznate osobe odlično su prošle, čak su u njegovim intervjuima bolje izgledale nego u pravim", smatra Gimes.

No jednom je došao kraj. Jedan urednik postao je, naime, sumnjičav u pogledu jednog Kummerovog intervjua. Riječ je o intervjuu s američkim boksačem Mikeom Tysonom. Kummer je u tom intervjuu od brutalnog boksera napravio senzibilnog osjetljivca - "Monstrum za kojeg je boks važan kao što je Einsteinu bio važan njegov razum ili za Hemingwaya riječi", pisao je Kummer u intervjuu. No tu nije bio kraj - "Tek kroz boks mogu prepoznati smisao svog postojanja. U tom pogledu sam veoma romantičan", bile su navodne riječi Mikea Tysona.

Laži su, zapravo, najmanji problem...

I danas Kummer uživa u svojim intervjuima, koje je pisao poput nekog pisca. No iako čudno zvuči, upravo je to i odgovaralo tadašnjem vremenu. Vremenu kada je otkriveno "subjektivno novinarstvo". Osamdesetih godina tražili su se novi oblici izvještavanja, velika pažnja se ulagala u osobni pogled novinara. Kummer je i danas uvjeren kako je učinio pravu stvar. No zašto nitko nije pitao, zar nikoga nije zanimala istina? "Uvjeren sam kako su odlučujući ljudi znali za istinu. No ti su se intervjui dobro čitali, časopisu su donosili potreban ugled, i zato to činimo", riječi su nekadašnjeg zamjenika glavnog urednika u Süddeutsche Zeitungu (SZ), Ulricha Brennera.

Tom Krummer izvrsno je kalkulirao, široko pisao i pogodio pravo vrijeme. No u svojoj neobuzdanosti postao je neoprezan. 1999. godine otkrivena je njegova laž. Naime, jedna je čitateljica u jednom od njegovih intervjua otkrila niz citata od Andyja Warhola. Časopis SZ odmah se riješio Kummera. No cijela priča otkrivena je tek 2000., kada je tjednik "Focus" donio cijelu istinu. Glavni urednici SZ-a dobili su otkaz, a Kummer je bio na dnu svoje novinarske karijere. Povukao se iz novinarstva i danas živi i radi u Los Angelesu kao trener tenisa. Dokumentarni film Miklosa Gimesa nije pokušaj osvete nego fascinirajuće istraživanje o karizmatičnom lažljivcu i urednicima karijeristima - ali i nadasve zastrašujuće otkriće o intrigama u novinarstvu koje se bavi poznatima i slavnima.

Autor: mlj (agencije)

Odg. ur.: S. Matić