1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Tajni rat“ SAD-a u Njemačkoj

Američke tajne službe koriste Njemačku kao bazu za svoju međunarodnu djelatnost, pa i za vođenje tajnih ratova, pišu njemački mediji NDR i Süddeutsche Zeitung.

Najnovija otkrića novinara javne televizijske postaje NDR i novina Süddeutsche Zeitung uzburkala su njemačku javnost. Prema spoznajama tih medija, agenti američkih tajnih službi (CIA, NSA, Secret Service, Ministarstvo za domovinsku zaštitu) u Njemačkoj neometano rade. Iz američkih vojnih baza u Njemačkoj se koordiniraju napadi bespilotnim letjelicama u Somaliji, američki agenti provjeravaju putnike svih letova na Frankfurtskom aerodromu i prema svom nahođenju im zabranjuju da ulaze u zrakoplove. U financiranju gradnje američkih vojnih baza u Njemačkoj sudjeluje i njemačka država i to stotinama milijuna eura poreznog novca. Sve se to događa uz suglasnost i suradnju njemačke vlade, ali bez ikakvog sudjelovanja parlamenta. Američkoj strani se ta otkrića nimalo ne sviđaju. Američko veleposlanstvo, doduše, još nije izravno komentiralo navode NDR-a i Süddeutsche Zeitung-a, ali je priopćilo da je riječ o „čudovišnim tvrdnjama i optužbama“.

Autori knjige Tajni rat John Goetz i Christian Fuchs

Autori knjige "Tajni rat" John Goetz i Christian Fuchs

CSC – važan i javnosti nepoznat partner

Dva spomenuta medija su sredinom studenoga počela s objavljivanjem serije članaka praćenih mnogobrojnim tablicama i dokumentima objavljenim na internetu. U prvoj fazi Süddeutsche Zeitung je pisao o tome da njemačka vlada već godinama održava „sumnjive poslove“ s američkom tvrtkom CSC. Riječ je o koncernu koji se smatra jednim od najvažnijih partnera američkih tajnih službi (sudjelovao i u izradi špijunskih programa koje koristi NSA). Minhenski dnevnik piše da je jedan od ogranaka CSC bio upleten u akciju u kojoj je 2004. godine Nijemca Kaleda el Masrija otela CIA te navodi: „Od 2009. njemačke filijale CSC-a su od vlade u Berlinu dobile narudžbe vrijedne 25,5 milijuna eura.“ To su, kako se dalje navodi, bili zadaci poput programiranja računalnih „trojanaca“, kojima se služi njemačka policija, ili uspostavljanja mreže šifrirane komunikacije među članovima vlade. Ta tvrtka je umiješana i u najnoviji projekt stvaranja interne njemačke mreže elektronske pošte, koja je navodno neovisna i sigurna od nadzora.

Tvrtke koje agente obučavaju tehnikama kontrašpijunaže

CSC nije jedina tvrtka koja radi na takav način. Tu su i tvrtke SOSi, Caci, MacAulay-Brown. SOSi se bavi računalnom podrškom američkoj vojsci u Europi, propagandnim radom, vrbovanjem ljudi u Afganistanu, pomaže u procjeni sigurnosne situacije, a u SAD-u obučava agente FBI-a tehnikama kontrašpijunaže. NDR i Süddeutsche Zeitung imaju spoznaje da su suradnici tvrtke Caci sudjelovali u mučenju zatvorenika u zloglasnom američkom zatvoru Abu Graibu u Iraku. I ta tvrtka nudi svojim klijentima sve moguće usluge na području špijunaže. Njezini ljudi i danas u Njemačkoj prisluškuju telefonske razgovore i presreću internet-komunikaciju. Firma MacAulay također ima širok spektar aktivnosti, od inženjerskih usluga na području zrakoplovstva do kibernetičke sigurnosti. Američke tajne službe, prema informacijama NDR-a i Süddeutsche Zeitung-a uz pomoć takvih tvrtki kontroliraju i kontejnere u njemačkim lukama, pa čak smiju i odrediti što da se utovari na neki brod, a što ne.

Povlačenje američke vojske iz Njemačke

Povlačenje američke vojske iz Njemačke

Nepoznate financijske obveze njemačkih građana

„Američka vojska je“, piše Süddeutsche Zeitung, „dobro skrivena u gotovo 3.000 stranica njemačkog proračuna. Njemačka vlada je između 2003. i 2012. godine platila milijardu eura na ime subvencija za američke objekte u svojoj zemlji (u kojoj je trenutno stacionirano 43.000 američkih vojnika). „Tako njemački porezni obveznik doprinosi postavljanju američke vojne strukture za tajni rat“, prenosi Süddeutsche Zeitung i objašnjava da je osnova za to ugovor Savezne Republike Njemačke i SAD-a iz 1975. o gradnji američkih objekata – ABG. Prema tom ugovoru Amerikanci smiju sami graditi samo manje objekte i zgrade s posebnim zahtjevima na području sigurnosti. Sve ostalo radi njemačka država. Ugovor nalaže da Amerikanci u potpunosti nadoknade sve troškove gradnje. Ali oni to ne čine – kao u slučaju nove vojne bolnice u Weilerbachu, koju Amerikanci žele završiti do 2018. Spomenuti mediji pišu da će američka vojska platiti troškove projektiranja i planiranja gradnje od oko 43 milijuna eura. Realni troškovi iznose 170 milijuna. Razliku od 127 milijuna će platiti njemačka država. Ona inače plaća i socijalnu pomoć civilnim službenicima američke vojske koji su poslije povlačenja trupa ostali bez posla, kao i odštetu za materijalnu štetu koju načine američki vojnici ili vojno osoblje (recimo u prometu) – za takve troškove je u proračunu Njemačke za 2013. predložena svota od 56 milijuna eura.

Sarah Harrison, Edward Snowden i Hans-Christian Ströbele sjede za stolom

Sarah Harrison, Edward Snowden i Hans-Christian Ströbele u Moskvi 31.10.2013.

Sumnja se pojavila zbog šuma, kojih nema

To su samo neka od mnogih otkrića novina Süddeutsche Zeitung i TV-postaje NDR, koja oni objavljuju ovih dana. Veliki novinarski tim je istraživao ovu temu dvije godine. To istraživanje nema nikakve veze s otkrićima odbjeglog američkog informanta Edwarda Snowdena. Njemački projekt je počeo kad je novinarima zapela za oko čudna pojava pri promatranju Googleovih karata na internetu: oni su, naime, našli mnoga mjesta koja su na toj karti „zamagljena“ ili su na karti prikazane šume, kojih u stvarnosti jednostavno nema: tu se u stvarnosti nalaze objekti američke vojske.

Rezultati istraživanja, čak i prije nego što su kompletno predstavljeni javnosti, vrlo jasno otvaraju pitanje suverenosti Njemačke, kojom se u jednom od pratećih tekstova pozabavio i komentator Süddeutsche Zeitung. On je konstatirao da „nacionalna država nije mrtva, ali je demistificirana“, i dodao: „U Njemačkoj očigledno postoje dvije državne vlasti: najprije njemačka, i to u formi koju su joj dali ugovori EU-a i drugi, a pored nje postoji i američka, u formi koja nije točno poznata. U Njemačkoj postoji bogato iskustvo sa sustavom dviju vlasti koje postoje jedna pored druge: stoljećima su to bili najprije car i papa, a zatim država i crkva.“

Preporuka uredništva