1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svjetsko kazalište u posjetu Zagrebu

Vid Mesarić, Zagreb22. rujna 2008

Zagrebačka kulturna jesen svoje je porinuće doživjela uz prvi u nizu velikih sezonskih manifestacija: šesto izdanje Festivala svjetskog kazališta, koji je u subotu otvorio berlinski „Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz“.

https://p.dw.com/p/FMhx
Thomas Ostermeier - uz Fabrea glavna zvijezda ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta
Thomas Ostermeier - uz Fabrea glavna zvijezda ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazalištaFoto: Linus Lintner

Festival svjetskog kazališta zapravo je počeo i dan ranije. Petak (19.09.) je, naime, bio posvećen posebnoj gošći festivala, američkoj umjetnici Ellen Stewart. Nju mnogi nazivaju legendom svjetske avangarde, velikom kazališnom eksperimentatoricom, a njezino zasigurno najpoznatije postignuće osnivanje je kultnog njujorškog kazališta La Mama 1961. godine, iz kojega se od 70-ih godina prošloga stoljeća svijetom širio avangardni kazališni pokret. U podrumskim prostorijama East Village-a prvi je put izveden poznati mjuzikl „Kosa“, ondje su se američkoj publici predstavljala i najveća imena europskog teatra poput Grotowskog, Brooka ili Pintera, a La Mama je bila i ishodište karijere nekih od najpopularnijih glumaca današnjice – Roberta de Nira, Ala Pacina ili Billyja Crystala.

Stewart: "Suvremenost je uvijek"

Bečka premijera slavnog mjuzikla "Hair" - svjetska praizvedba održana je u kazalištu Ellen Stewart
Bečka premijera slavnog mjuzikla "Hair" - svjetska praizvedba održana je u kazalištu Ellen StewartFoto: AP

U povodu njezina posjeta festivalu, grad Zagreb počast joj je odao dodjelom medalje grada, a svi zainteresirani imali su priliku Ellen Stewart i upoznati tijekom otvorene konferencije za novinstvo. Tako je publika imala priliku otkriti i da se – iako su njezino kazalište mnogi nazivali eksperimentalnim – ona s tim terminom ne slaže jer smatra da na svijetu ne postoji ništa novo. "Mi se nikada nismo zvali eksperimentalnim kazalištem. Drugi nas tako nazivaju jer valjda ne radimo ono što svi drugi rade, a to nas čini jako čudnima, jako stranima. Mi samo pronalazimo načine da se izrazimo, a to nije eksperiment", objasnila je u Zagrebu Stewart. Ona se ne slaže ni s terminom suvremeno kazalište jer misli da je suvremenost uvijek. Kao primjer za svoju tezu navela je postavljanje komorne opere u Dubrovniku 1970. godine u kojoj su pjevači koristili mikrofone, a izvedba je bila u interaktivnom odnosu sa scenografijom – na velikom bijelom platnu prikazivali su se filmovi i slike. "Danas bi takav isti postupak nazivali suvremenim, a to je bilo prije 38 godina", rekla je počasna gošća Festivala svjetskog kazališta Ellen Stewart.

"Ivanov" puta dva

Berlinsko kazalište "Volksbuehne" am Rosa-Luxemburg-Platz
Berlinsko kazalište "Volksbuehne" am Rosa-Luxemburg-PlatzFoto: AP

Sam festivalski program tradicionalno je otvoren koncertom – ove je godine publiku dobro zabavila sjajna splitska grupa The Beat Fleet, a glavni kazališni program otvorio je Čehovljev „Ivanov“. Zanimljiv potez umjetničkog vodstva festivala Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana odluka je da se istim tekstom program i zatvori. Prvo viđenje „Ivanova“ u subotu i nedjelju na sceni Hrvatskog narodnog kazališta ponudio je bugarski redatelj Dimiter Gočev s ansamblom „Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz“ iz Berlina, dok će na samom kraju festivala publika „Ivanova“ gledati u interpretaciji kazališta Jozef Katona iz Budimpešte i režiji Tamása Aschera. Dubravka Vrgoč je pojasnila da te dvije produkcije daju dvije slike, dvije interpretacije tog glasovitog, kultnog teksta: ona berlinska je modernistička, uglavljena u vrijeme koje živimo, dok ona mađarska, u čitanju Tamása Aschera, govori o hrvatskoj publici možda bliskom prostoru – vremenu tranzicije.

Fabre i sukob dvije Antigone iz Belgije

Na programu festivala su i dvije predstave iz Belgije, zemlje koja – kako ističe Vrgoč – već 20 godina ispisuje smjerove europske kazališne scene. Prva je rad glasovitoga Jana Fabrea, a nosi atmosferični naslov „Another sleepy dusty delta day“. Ta je predstava premijerno izvedena i Avignonu, a specifičnost te predstave je to što je uz kazališta iz Avignona, Phipadelphie i Napulja, koproducent i Zagrebačko kazalište mladih, odnosno Festival svjetskog kazališta.

Riječ je dramsko-plesnom solu za hrvatsku izvođačicu Ivanu Jozić, čiji je naslov Fabre preuzeo iz hita „Ode to Billy Joe“ Bobbiea Gentryja koja govori o samoubojstvu. Fabre je komad napisao u obliku pisma muškarca svojoj voljenoj, a rezultat je snažan, osoban tekst koji naglašava pravo da se riješimo vlastita života, ili, točnije, da odlučimo o kraju vlastita života.

Druga belgijska predstava produkcija je skupine TG STAN koja suprotstavlja - kako joj i naslov kaže - dvije Antigone, Cocteauovu kratku, moćnu i u herojskome stilu, te Anouilhovu humaniju, premreženu očajničkim egzistencijalizmom.

Redateljska zvijezda iz Berlina

Berlinska Schaubuehne kultna je adresa za ljubitelje novog kazališta
Berlinska Schaubuehne kultna je adresa za ljubitelje novog kazalištaFoto: AP

Uz Jana Fabra, hit festivala je i Thomas Ostermeier – njemački redatelj kojeg če se zagrebačka publika sjetiti s prvoga izdanja festivala kada se predstavio Ibsenovom „Norom“. Ovaj put sa svojim proslavljenim ansamblom „Schaubühne am Lehniner-Platz“ postavio je „Hamleta“: Ivica Buljan. Put Thomasa Ostermeiera je išao od Ibsena preko suvremenih dramatičara, dakle i Mariusa von Mayenburga, koji je zapravo i suautor ovoga Hamleta, jer je iznova preveo tekst i adaptirao ga na jedan autorski način. Ovaj je Hamlet predstava sa 6 glumaca, dakle učinjena je krajnja redukcija. "Ostermeier je jedan od prvih svjetskih redatelja tog novog, globalističkog doba. On je autor koji intenzivno proučava građansku dramaturgiju i mitove u svjetlu globalnog potrošačkog društva koje je izgubilo sve moralne vrijednosti", objašnjava Buljan.

Beckett iz Rumunjske

Preostaje još spomenuti i rumunjski ansambl „Radu Stanca“ koji će se predstaviti Beckettovim komadom „U očekivanju Godota“ u režiji Silviua Purcăretea, kojega su umjetnički voditelji pozvali zbog njegove velike i snažne geste, te subverzivnosti koja se očituje u tome što u vremenu postdramskog on istražuje neke klasične kazališne vrijednosti, pojasnio je Buljan.