Svjetska praizvedba mjuzikla "Hundertwasser"

Šarena, asimetrična i razigrana Hundertwasserova zgrada jedna je od glavnih turističkih atrakcija grada Beča, a vjerojatno je malo onih koji se nisu sreli s djelom ovog umjetnika rođenog 1928. godine u Beču pod pravim imenom Fritz Stowasser u vidu neke razglednice, kalendara ili postera. Od prošle subote Friedensreich Hundertwasser živi u malom njemačkom mjestu Uelzenu, u Donjoj Saskoj. Ne doduše stvarni Hudertwasser od krvi i mesa - taj je umro 2000. godine - već lik u mjuziklu za koji je tekst napisao Rolf Rettberg, a glazbu Konstantin Wecker. Ako se pitate zašto je svjetska premijera prvog mjuzikla o ovom bečkom umjetniku održana baš u malom Uelzenu, podsjetit ćemo vas da je preuređenje tamošnjeg željezničkog kolodvora bilo njegovo posljednje djelo.

”Ljudi imaju pravo na kič!” - rečenica je iz mjuzikla u Uelzenu koja se može dobro primjeniti i na Hundertwasserovu filozofiju i na predstavu o njegovom životu i djelu. Većina kritičara mišljenja je da je produkcija u Donjoj Saskoj: ”klein aber fein”, u prilično slobodnom prijevodu ”sitna ali dinamitna”, kako i priliči malom i ne baš spektakularnom mjestu njezinog održavanja. Nije bilo crvenih tepiha, nije bilo prominentnih zvjezdica iz njemačkog javnog života, tako da je večer u potpunosti pripala pravoj zvijezdi - bečkom umjetniku Friedenreichu Hundertwasseru. I, kompozitoru glazbe mjuzikla o njegovom životu i djelu, Konstantinu Weckeru. Weckeru su se, kaže, oduvijek sviđale Hundertwasserove slike, ali njegov veliki fan je postao tek kad se intenzivnije pozabavio njegovom arhitekturom:

”To me potpuno opčinilo, mislio sam stalno - tako bi svijet trebao izgledati. Zamislite samo da je umjesto onih ružnih zgrada iz 60-etih i 70-etih bilo više Hundertwasserovih građevina, kako bi onda svijet bio šaren! Pitam se samo zašto je taj čovjek nailazio na toliko puno neprijateljstva, a sve zbog divnih ideja koje je imao, ideja po mjeri čovjeka.”

Mjuzikl u Uelzenu ne drži se striktno biografije umjetnika koji je čitavog svog života ”ratovao” protiv ravnih linija i čistih betonskih i staklenih površina, već samo iz nje uzima neke motive. Iako je u prvom planu njegova karijera puna umjetničkih eskapada, u priči se dotiču i mračne strane njegovog života - kao dijete jedne Židovke u Beču na vlastitoj je koži osjetio razmjere strahovlade nacionalsocijalista. No, to su samo mračne sjene u mjuziklu inače punom šarenih boja karakterističnih za Hundertwasserovo djelo. Šarena, zaigrana i antigeometrična je i njegova arhitektura, a kakva je glazba koju je napisao Konstantin Wecker?

”Šarena, zaigrana i antigeometrična,” kaže skladatelj smješkajući se.

Zaigrana je i inscenacija pod redateljskom paskom Gerharda Webera, a u maniri aktualnih glazbeno-scenskih djela na njemačkim pozornicama - i golišava! Kritičari posebno hvale glumačko-pjevačka ostvarenja Achima Konrada u naslovnoj ulozi te Christie Noze u ulozi Hundertwasserove muze Amenoki. Mjuzikl ”Hundertwasser” na programu je u Uelzenu dva puta tjedno do kraja listopada, a bude li dovoljno posjećen igrat će se do 2008.