Svijet je daleko od potpune slobode vjere

Vjerske manjine diljem svijeta na svojoj koži često moraju iskusiti mržnju i diskriminaciju. U Moldaviji na primjer u seoskim sredinama ometaju pogrebne povorke baptista i metodista. "Možete si samo zamisliti što to znači kad umru majka ili brat, a čovjeku je gotovo nemoguće neometano ih pokopati", upozorava posebni izvjestitelj UN-a za slobodu vjeroispovijedi i svjetonazora Nijemac Heiner Bielefeldt.

Diskriminacija diljem svijeta

U Pakistanu su tijekom velikih poplava poginuli pripadnici jedne vjerske manjine jer im je bio zabranjen pristup u sklonište. U nekim područjima Paragvaja menoniti, i sami pripadnici jedne vjerske manjine koju se godinama proganja, kao gospodarski jača skupina diskriminiraju siromašnije skupine autohtonog stanovništva. U Uzbekistanu sljedbenike Saida Nursija, jednog turskog mistika iz 20. stoljeća, bacaju u zatvor zbog posjedovanja njegovih tekstova. U Indiji šikaniraju one koji su se preobratili na kršćanstvo ili na islam.

Izvješća o ovim i sličnim kršenjima ljudskih prava gomilaju se dan za danom na stolu posebnog UN-ova izvjestitelja. Tu su i sustavna diskriminacija kršćanskih manjina u Egiptu, napadi islamističke terorističke skupine Boko Haram na ljude i crkve u Nigeriji kao i pritisak koji Narodna Republika Kina vrši nad muslimanima te pripadnicima meditacijskog pokreta Falun Gong.

Sloboda mišljenja je glavna

Već se i samo širenje vjerske literature često kažnjava, žali se UN-ov posebni izvjestitelj Heiner Bielefeldt. U 30 posto država se proganjaju misionari. Bielefeldt je trenutačno zabrinut za 35 eritrejskih kršćana koji su uhićeni a možda i mučeni jer su u njihovim kovčezima pri ulasku u zemlju pronađeni kršćanski tekstovi.

"Sloboda vjeroispovijedi je i pravo na komunikaciju", upozorava ovaj profesor na Sveučilištu Nürnberg-Erlangen, "ljudi moraju biti u mogućnosti slobodno se izražavati".

Istovremeno on kritizira i zahtjeve sekularnih zajednica da ih se "poštedi" vjerskih simbola na javnim mjestima."To bi bio kraj slobodnog društva", smatra on. "Ljudi moraju živjeti s time da će gledati crkvene tornjeve, da će povremeno čuti zvonjavu crkvenih zvona, da će okolo hodati muslimanske žene pokrivene maramama i da će im u susjedstvu biti izgrađeni minareti. Onaj tko to ne želi, on u načelu poziva na autoritarnu državu."

Problem ravnopravnosti

Bielefeldt u svom sljedećem izvješću posebnu pozornost namjerava posvetiti jednakosti žena u vjerskim zajednicama. U tradicionalnim vjerskim odnosima žene su uglavnom značajno diskriminirane, kaže on: "Zapravo to tako izgleda da se ženama izvan obiteljskih krugova daje vrlo malo prava. To je problem koji postoji u svim starim religijama, u kršćanskim i islamskim tradicijama baš kao i u judaizmu."

No on uzroke mnogim vjerskim konfliktima vidi u neriješenim društvenim odnosima. "Različite etničke skupine, nestabilan identitet neke zemlje, manjine koje su bile traumatizirane kroz povijest, ponekad čak i fantazije o teorijama zavjere kao i društveni sukobi", vode u vjersku netoleranciju.

Mogućnosti djelovanja UN-ova posebnog izvjestitelja su ograničene ali on ni u kojem slučaju nije bez utjecaja. Njegova izvješća o stanju ljudskih prava kad je riječ o vjerskim slobodama u pojedinim područjima svijeta mogu služiti kao putokaz drugim državama i društvima. Istovremeno, kroz diplomatski dijalog UN može koristiti pritisak na zemlje u kojima se diskriminiraju vjerske manjine.