1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Svi smo mi Khaled Said"

Jedna od nagrada Deutsche Wellea "The BOBs" za najbolji blog ove godine je otišla urednicima stranice na Facebooku koja je uvelike pridonjela svrgavanju režima Hosnija Mubaraka u Egiptu.

Leila Marzouk, majka ubijenog Khaleda Saida

Majka i dalje grli jastuk s fotografijom ubijenog sina

Khaled Said je sjedio u internet-kafeu u rodnoj Aleksandriji kamo je često zalazio, kada su ušla dva muškarca. Brzo se uspostavilo da su pripadnici tajne policije i glasno su od 28-godišnjaka tražili osobne isprave. Khaled je odbio pokazati isprave, na što su ga ti muškarci silom izvukli iz kavane i pritom mu glavu udarali u zid i po stepenicama sve dok više nije mogao stajati na nogama. Mladi bloger je od udaraca izgubio svijest tako da su ga pripadnici tajne policije odvukli na policijsku postaju gdje su još mogli jedino ustanoviti - njegovu smrt.
Khaled Said sa sestrom i majkom

Khaled Said je bio običan mladić u Egiptu koji je rastao sa sestrom i majkom

Bezočnost egipatske policije
Kako bi se izvukli i od ono malo nadzora nad pripadnicima policije u Egiptu, policajci su mu ugurali hašiš u usta i izmislili priču da je Khaled zapravo poznati "dealer" i da se ugušio drogom koju je prodavao. Činilo se da lažima policije nije bilo kraja: optuživali su mrtvog mladića da je bio lopov, da je dezerter sa vojne obveze pa sve do spolnog napastovanja. Izmrcvareno tijelo mrtvog Khaleda su opet bacili na pločnik pred internet-kafe.
Policajac zaustavlja jednog prosvjednika

Okrutnost policije je bila poznata

Leila Marzouk, majka ubijenog mladića, nikad neće zaboraviti taj užasan dan. Povrh tuge za ubijenim sinom je još morala trpjeti ponižavanje i ubijenog i čitave obitelji. Ali je bila sigurna: sve su to laži!

"Te optužbe su me teško pogodile. Moj muž je umro kada je Khaledu bilo jedva šest godina. Morala sam svom sinu pružiti najbolji odgoj, a činila sam uvijek samo najbolje. I onda mi dođu i kažu mi kako sam zatajila!"
Vatra revolucije je planula u trenu
Khaled Said je ubijen 6. lipnja 2010. - više od pola godine prije nego što se konačno srušio režim "faraona" Hosni Mubaraka. Ali baš je njegovo brutalno ubojstvo, pred očima brojnih svjedoka, bila kap koja je prelila čašu. O slučaju su javljali i egipatski mediji, ali osobito internetska zajednica je bila šokirana ovom likvidacijom. Khalida policajci nisu izabrali niti izbatinali slučajno: ubrzo se otkrilo kako je baš on na svjetsku mrežu postavio video snimke gdje se vidi kako egipatski policajci primaju mito.
Stranica Facebooka 'Svi smo mi Khaled Said'

Stranica Facebooka koja je dobila nagradu DW-a za socijalni angažman

Čitav događaj se internetom proširio brzinom munje. Njegova fotografija - točnije, montaža dviju njegovih fotografija, jedne kao nasmješenog mladića pored fotografije njegovog iznakaženog lica, postala je simbolom nasilja režima Mubaraka. U njegovoj Aleksandriji su se već počeli formirati prvi prosvjedi, a iako je njegova majka i dalje bila uvjerena u njegovu nevinost, bila je i zatečena događajima: "Zapravo je revolucija u Egiptu počela prvog dana nakon Khaledove smrti. Već tog dana su mladi izašli na ulicu u kojoj živimo i izvikivali; Dolje Mubarak! Dolje ministar unutarnjih poslova Al Adli! Pitala sam te mlade ljude, kakve to ima veze sa smrću mojeg sina, na što su mi odgovorili, mi ćemo se pobrinuti u tvoje ime da Khaledovo ime bude oprano!"
Nastavljeno djelo Khaleda
Prosvjed protiv Mubaraka

Preko te stranice su se dogovarale akcije

Toj revoluciji u virtualnom svijetu je uvelike pomogao Wael Ghonim, direktor marketinga Googlea za Bliski istok. Upravo je on, naravno pod lažnim imenom, na Facebooku osnovao grupu čiji je naslov postao pokličem mnogih mladih u Egiptu: "Svi smo mi Khaled Said". U najkraćem roku je ta grupa imala već na stotine tisuća prijatelja i pretvorila se u važan instrument pokreta za svrgavanje diktatora.

S jedne strane, kao što bi to činio i Khaled, tamo su se objavljivali dokazi o povredama ljudskih prava u ime režima. Ali s druge, baš tamo su se dogovarala mjesta i vremena prosvjeda i akcija koje su se još više proširile nakon uspješne revolucije u Tunisu - i koja je konačno i dovela do onoga što se i mnogima u Egiptu činilo nemoguće: svrgavanja Hosnija Mubaraka.
Sestra i majka Khalida

Khalidove sestra i majka. Ništa ne može nadomjestiti brata i sina, ali je utjeha da je njegovo djelo učinilo čuda.

Ova stranica i danas ima gotovo 1,5 milijuna prijatelja, a Wael Ghonim je u međuvremenu postao jedan od najvažnijih osoba revolucije u Egiptu. Khaledova sestra, Zara je ponosna na stranicu koja je sačuvala uspomenu na njenog brata: "Mislim da bi Khaled i sam rado bio osnivačem takve grupe na Facebooku i sigurno bi je posvetio nekoj drugoj žrtvi. On je bio takav, volio je takve stvari, to je bio njegov način razmišljanja. Kada moja majka vidi osnivača ove stranice i njegovog prijatelja, Waela, onda ujedno opet vidi i svog vlastitog sina."
Autorica: Lina Hoffmann (aš)
Odg. ur.: Snježana Kobešćak

WWW-linkovi