Svete krave iz direktorskih fotelja

Prije više od tri godine su novinske naslovnice bile pune vijesti o skandalu u njemačkom koncernu Siemens, o "crnim fondovima" i korupciji kojom se Siemens služio da bi dobio neki posao. Ali tek ovoga tjedna se član Uprave Siemensa Thomas Ganswindt našao pred sudom kojem je trebao objasniti koliko je i osobno bio upleten u sumnjive isplate u Nigeriji i Rusiji.

Bivši član Uprave Siemensa nadležan za sektor "Information and Communication Network" je odmah pokazao kako je spreman na borbu pred sudom: ročište je trajalo tek nekoliko minuta, jer su njegovi odvjetnici uložili žalbu što će proces voditi samo dva suca. Oni traže barem tri "zbog složenosti materije" kojom će se baviti sud, a Ganswindtov odvjetnik je još jednom ponovio kako je obrana uvjerena da se "gospodinu Ganswindtu ne može predbaciti nikakvo krivično djelo".

Jasan slučaj u - Vodovodu Leipziga

I dok je obrana menadžera Siemensa dobila barem još nekoliko dana dok se u utorak (25.1.) ne odluči o ovom prigovoru, u jednom drugom procesu koji je završen ovoga tjedna, nije bilo niti najmanje sumnje da je direktor kriv. Radi se o skandalu koji je potresao grad Leipzig i što je još pikantnije, radi se o golemoj pronevjeri u komunalnom poduzeću gradskog vodovoda. Njezin tadašnji direktor Klaus Heininger se upustio u vratolomne špekulacije na burzi - i to baš s famoznim osiguranjima za kreditnu nesposobnost preko kojih je u posljednjoj krizi čitavo svjetsko gospodarstvo gurnuto na rub propasti. Što je još gore, Heininger je dobro znao da se igra s vatrom, jer je pristao uložiti gradski novac tek uz uvjet da oko 3,7 milijuna eura strpa u vlastiti džep.

Kod tako jasnog krivičnog djela nije potrajalo niti godinu dana od "posjete" specijalaca kući direktora pa do presude i njemu i dvojici suučesnika. Isprva se njegova obrana pokušala nagoditi sa Tužiteljstvom prema kojoj bi, ako Heininger prizna potkupljivost, ono trebalo odbaciti optužbu pronevjere. Tužiteljstvo nije pristalo na nagodbu, nego je još i nezadovoljno kaznom od čak četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora za bivšeg direktora - i najavljuje žalbu. Konačno, Wasserwerke Leipzig KWL još uvijek sjede na obvezama koje je preuzeo njihov bivši direktor i taj grad čeka još isplata čitavih 285,5 milijuna eura!

Nezadovoljstvo u Telekomu

Ali slučajevi poput direktora lajpciškog vodovoda su ipak rijetkost: najčešće se pitanje odgovornosti gubi negdje u - često ne baš osobito jasnom - lancu hijerarhije kakav postoji u svakom većem poduzeću, tako da iza rešetaka češće ostaju "sitne ribe". Tako su i suradnici Telekoma zapravo nezadovoljni nedavnom presudom protiv bivšeg direktora odjela sigurnosti Klausa Trzeschana koji će morati na tri i pol godine u zatvor jer je otkriveno da su se prisluškivali neki suradnici, novinari i čak članovi uprave kako bi se otkrilo tko odaje podatke telekomunikacijskog koncerna u javnost.

Nezadovoljstvo nije utemeljeno na nekoj osobitoj ljubavi prema bivšem šefu sigurnosti, nego na iskustvu. Niti na hodnicima njemačkog telekomunikacijskog koncerna ne mogu naime vjerovati da je šef sigurnosti djelovao na svoju ruku i bez naredbe "odozgo". Drugim riječima: ako se nešto dogodi, ne treba računati na pomoć šefova. Zato, ako danas treba odlučiti nešto što može biti "vruće", najbolje je - ne odlučiti ništa! A takav stav srednjeg menadžmenta jedva da može potaći poduzetnički duh u nekoj kompaniji.

Sutkinja u upravi Daimlera

S druge strane, često se niti uprava niti nadzorni odbori koncerna ne razumiju u pravne finese odluka koje donose, nego se moraju pouzdati u savjete stručnjaka. Koncern Daimler je zato odlučio upravo u svoju upravu dovesti osobu koja će se sigurno sjajno moći snaći u svim pravnim pitanjima: bivšu sutkinju Ustavnog suda Christine Hohmann-Dennhardt. Njoj će biti povjeren sektor prava i integriteta poduzeća i Daimler je uvjeren kako će se njemu sada teško moći dogoditi da bude uvučen u nekakav slučaj korupcije.

Autor: A. Šubić (dpa, Reuters)

Odg. ur.: D. Dragojević