1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Sve više turista i na 'Panonskom moru'

Sve je više turista i u Slavoniji. Naravno, svima je jasno da nikad neće biti konkurencija Dalmaciji, ali sve je više znatiželjnika koji žele vidjeti i tu, 'pravu' Hrvatsku.

Na papiru izgleda upečatljivo da je Osječko-baranjska županija prošle sezone zabilježila "rast od 50 posto" jer su stvarne brojke još uvijek skromne u usporedbi s obalom Jadrana ili Plitvičkim jezerima. Ali ipak i to znači oko 175.000 ljudi koji su posjetili istok Hrvatske i svake godine ih je sve više.

Antonio Sobol, predsjednik Turističke zajednice Osječko-baranjske županije, kaže da je turizam u Slavoniji zaživio kao svojevrsna "nadogradnja" poljoprivrede. "Prije desetak godina nekoliko seoskih domaćinstava su prva počela sa turističkom ponudom. Od 2004. godine nijedno seosko gospodarstvo koje se bavi turizmom, nije su ugasilo“, kaže Sobol.

U međuvremenu u Osijek su počeli navraćati riječni kruzeri, izgradnjom biciklističkih staza postao je sve popularnije mjesto ciko-turizma. Navraćaju turisti s naprtnjačama iz cijelog svijeta, a neprestance se održava čitav niz manifestacija. Uz već dobro poznate Đakovačke vezove i Bušare, tu su održavani i sportski događaji, od Europskog prvenstva u rukometu, natjecanja u streljaštvu, Međunarodni gimnastičarski kup pa do Panonian challenge koji je postao i više od puke zabave za bicikliste, rollere i skejtere.

Tvrđa je priča za sebe, barokni grad unutar grada koji je zadnjih godina polako obnavljan i pokazuje se u punom sjaju. Osijek postaje sve življi i od grada koji je bio „slijepo crijevo“ postalo je normalno na ulici čuti razgovor na stranom jeziku. Tome je svakako pridonijela izgradnja autoceste do Osijeka, ali i što su konačno i "jeftini" zračni prijevoznici počeli slijetati i na aerodrom u Osijeku.

Tvrđa u Osijeku

Mnogi turisti tek u Slavoniji i Osijeku vide 'pravu' Hrvatsku koju mogu otkriti samo za sebe.

Gostima se ne može ništa "uvaliti"

I kod smještaja se u Osijeku događaju promjene. Osim perjanice, reprezentativnog Hotela Osijek su vremenom u gradu niknuli mali, privatni hoteli. Jasmina Krkić Poznić otvorila je hotel Maksimilijan 2006. godine kao smještaj sa četiri sobe. Danas su se proširili na 14 soba u staroj baroknoj jezgri grada.

„Gosti su nam uglavnom ljudi koji završe fakultet pa putuju godinu dana prije nego što se zaposle. Ili umirovljenici koji žele vidjeti ovaj dio svijeta, sada kada imaju vremena. Ljudi iz Australije dođu u Europu na par mjeseci pa nakon što vide ono 'obavezno', Pariz, Rim, London, navrate do nas“, kaže Jasmina.

Vesele je uspjesi koji se događaju u Baranji za koju smatra da ju treba još bolje predstaviti kao specifično obilježje, a kao najveću prepreku vidi pomalo stihijski način rada koji se poenkad događa: "Turisti nose sa sobom (turistički vodič) Lonely planet k'o Bibliju i sve što tamo pročitaju, to i očekuju. Kod nas je taj dio priče još malo problematičan. Ako u tom vodiču piše da u Kopačevu ima netko tko nudi obilazak čamcem po Kopačkom ritu, ljudi to i očekuju. A nekad se zna dogoditi da je 'tetak otišao na pecanje s čamcem', ili slične stvari..."

Jasmina vidi ovaj posao kao kontinuirano učenje, a priznaje da najviše nauči od – gostiju. „Prve gošće su mi bile dvije backpacker-ice i cure su bile jako zadovoljne Osijekom. Proputovale su cijelu obalu Jadranu i slučajno sišle s vlaka u Osijeku. Bile su oduševljene jer su napokon vidjele 'pravu Hrvatsku'. Kada sam ih pitala što im to znači, rekli su mi da je sve ono što su vidjeli na obali bio predstava, 'performance' za turiste i da su napokon sada vidjele kako mi zaista živimo. Bile su u restoranima u kojima mi jedemo, pili smo kavu u kafiću s lokalnom ljudima i to je to. Nemojmo glumatati, već budimo ono što jesmo, ljudi dolaze zbog toga. Njih oduševi kad šetaju Tvrđom i čuju kako djeca u glazbenoj školi unutra sviraju, njima se sviđa dinamika i živost osječke tržnice i kako miriše domaća rajčica.“

Gosti koji navraćaju u Maksimilijan obično su obrazovani i dobrostojeći i kako kaže Jasmina, "jako će dobro primjetiti ako im pokušate nešto 'uvaliti'."

Jasmina Krkić u svom hotelu

Jasmina Krkić: 'Trebamo samo biti ono što jesmo, jer turisti baš to i traže'

Kao posjet prijateljima

Osijek ima odličan položaj i zbog blizine Baranje. Deset minuta vožnje i iz grada ste na selu. Nada (na naslovnoj fotografiji) i Marko Piljić su vlasnici seoskog gospodarstva „Ivica i Marica“ u Karancu. Prije sedam godina su se upustili u ovaj rizični poslovni poduhvat i koji je danas stvorio jedno od najljepših mjesta u Baranji.

„Baranja je dosta neistražena, ali jako puno nudi i sada je ljudi polako otkrivaju. Ljudi ni u Hrvatskoj ne znaju za Baranju, a kamo li stranci. Gosti dođu na dva-tri dana i uvijek se vraćaju jer žele otkriti još. Nama su tvrdili da seoskom turizmu nije svojstveno da se posjetitelji vraćaju, ali svi naši gosti dođu ponovo. Ovo nije klasični smještaj, ovdje ljudi dolaze kao kod prijatelja“, kaže Nada Piljić.

Uz prirodu i smještaj, to je turistima i prilika upoznati lokalne proizvođače hrane i vina pa nude i domaću kuhinju i proizvode lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Od sušene riječene ribe do domaćih pekmeza, kulena, ajvara, svježeg voća i povrća koje nabavljaju od lokalnih dobavljača. Put koji hrana prijeđe od polja do stola se može mjeriti doslovce u minutama.

I u samoj „Ivici i Marici“ drže kokoši, zečeve, konje, patke i jednu srnu. Ali kako kaže Nada, „kućni ljubimci“ nisu za na jelovniku: „Hranu nabavljamo od proizvođača iz cijele Slavonije i Baranje, ali naše životinje nisu za jelo. Bilo je pošalica i pitanja hoće li Bambi završiti u paprikašu, ali ne bismo mogli nijednu našu životinju pojesti“, kaže Nada. Baranju uglavnom posjećuju ljubitelji prirode i dobre hrane i pića. Baranjska vina su sve popularnija, a osim velikog kombinata Belje, pojavljuju se i manji vinari. I oni su turistima otvorili svoje podrume i napravili kušaonice vina.

Nada Piljić

Nada Piljić: 'Sve što nudimo, raslo je ili je ubrano na samo par kilometara udaljenosti'

Novi na stazama davnih turista

Uopće, prirodnih ljepota i znamenitosti u tom području ne nedostaje. Tu je i park prirode Kopački rit, jedinstveno stanište stotine vrsta ptica i zaštićena močvara između Drave i Dunava. I Ilok je na pola sata vožnje od Osijeka sa svojim dvorcem i čuvenim vinskim podrumom.

Ipak, nije nevažno za turiste i da su cijene u Slavoniji osjetno, nekad i dvostruko niže nego na Jadranu. U Slavoniji i Baranji nije moguće da vam naplate kavu 20 kuna, kao u Dubrovniku ili Splitu.

Zapravo, turizam nije nikakva novina na istoku Hrvatske. Lovni turizam u Baranji je poznat stoljećima, a Tikveš je bio omiljeno lovište Habsburgovaca koji su sagradili i dvorac. Kasnije je u tom dvorcu odsjedao i veprove redovito ubijao i Josip Broz i njegovi gosti. Nekada ekskluzivno mjesto za plemstvo i elitu socijalizma, Baranja se polako i sigurno pozicionara kao ozbiljna turistička destinacija.

Vjerojatno nikada neće biti kao Dalmacija, ali to nije ni cilj. Jer gosti u Slavoniji i Baranji imaju osjećaj da su došli na vrlo mirno i posebno mjesto koje još nitko nije otkrio.

Preporuka uredništva