1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sve ukazuje na komadanje Iraka

Dvije i pol godine nakon pada Sadama Huseina Irak je napokon dobio novi Ustav. Državna je izborna komisija jučer objavila da se na referendumu 15. listopada više od 78 posto građana izjasnilo za, a samo 21 posto protiv Ustava.

Kakva je budućnost Iraka?

Kakva je budućnost Iraka?

Suniti se u Iraku nadaju da će već uskoro moći promijeniti ustav. Za manje od dva mjeseca su izbori i novi bi parlament trebao preispitati taj temeljni zakon iračke države. Umjereni sunitski političar Adnan Pachachi se nada da će sve skupine i provincije u zemlji sudjelovati na izborima, a da će novi parlament zastupati sve Iračane. Suniti se boje da bi Kurdi na sjeveru i šijiti na jugu zemlje mogli dobiti široku autonomiju, dok su oni sami za snažnu centralnu vladu, koja prvenstveno pravedno dijeli prihode od nafte. O tome hoće li im izmjene sukladne tomu i uspjeti, kako bi se trajno osjećali integriranima, sve ovisi – ističe poznavatelj iračkih prilika Thomas Dackweiler: «U trenutku kada se šijiti i Kurdi i dalje pozivaju na svoju većinu i tu svoju većinu u okviru rasprave o ustavu i amandmanima koriste, sigurno neće doći do jedinstva nacije, nego prije do podjele. Tendencija je nedvojbeno takva.»

Nasilje koči sve

Najveći čimbenik nesigurnosti ostaje nasilje sunitskih ekstremista. Nitko ne računa s tim da će njihovi napadi brzo prestati. Amerikanci su sve oprezniji, s obzirom na skori početak povlačenja njihovih snaga. Prema riječima američkog veleposlanika u Iraku Zalmaya Khalilzada puno toga ovisi o sposobnosti iračke vojske. No obuka iračkih sigurnosnih snaga slabo napreduje. Mnogi šijiti, suniti ili Kurdi identificiraju se prije sa svojim vjerskim, odnosno etničkim skupinama, njihovim lokalnim klanovima nego s nekom iračkom vojskom. U borbi protiv pobunjenika, kako starih pristaša Saddama Husseina, tako i stranih boraca Al Qaide, mnogi američki vojnici misle da je ona uzaludna: «Mi ovdje vani kažemo, pobunjenici su uvijek tamo gdje mi nismo. A pokušavamo biti u što je moguće više mjesta,» izjavljuje ovaj ameirčki vojnik u provinciji Anbar i time posredno priznaje kako je u Iraku zapravo premalo američkih snaga. K tomu još dolaze i nove opasnosti poput napada na britanske postrojbe na, zapravo, mirnom jugu. «Tehnologija koja se koristi u napadima identična je s hisbollahovom u Libanonu, tvrdi britanski general Douglas Lute. Porijeklo je nedvojbeno isto, vjerojatno potječe iz Irana.»

Sve u svemu, kažu stručnjaci za sigurnosna pitanja, u Iraku se prije može računati s eskalacijom nasilja. Ekstremiste Ustav uopće ne zanima.