Sve "pametnije" chip-kartice

Plastične kartice - nekad magnetske a danas sa čipom - već su svakodnevnica: njima se telefonira u javnim govornicama, evidentira se ulazak i izlazak zaposlenih u poduzećima i dakako, tu su i kreditne i bankovne kartice bez kojih bi čitavo današnje gospodarstvo bilo praktično nezamislivo. No kartice još nisu pokazale sve što mogu, smatraju u više tvrtki koje izlažu na ovogodišnjem CeBitu u Hannoveru, jer već je jedna zemlja - Makao - odlučila i svoje putovnice zamijeniti karticama koje pamte i podatke koje su neodvojivi od vlasnika te kartice.

"U Makau svaki dan oko 100.000 ljudi putuje na kopno, u Kinu i nazad. To znači ogroman posao za granične službenike koji svaki dan nadziru ovu rijeku ljudi. Zato je Makao odlučio svoje 550.000 građana opremiti osobnim iskaznicama na kojima su memorirani i biometrijski podaci tako da je sa visokim stupnjem sigurnosti moguće identificirati da li je osoba koja prelazi granicu doista i ona čije dokumente pokazuje službeniku."

objašnjava Franz Haniel iz tvrtke Giesecke i Devrient koja je i stvorila osobnu iskaznicu Makaoa na kojoj je od takozvanih biometrijskih podataka odabran otisak prsta i pohranjen na čip kartice. No i slični proizvođači tvrde da je samo mašta granica tih malih elektronskih čuda - a to znaju i u tvrtki G&D. Werner Bschorr:

"U budućnosti ću na granici imati putovnicu sa čipom koji će imati podatke o obliku mog lica - biti će dovoljno položiti takvu karticu na čitač i kamera će usporediti pohranjene podatke sa mojom slikom - i odlučiti da li je usporedba bila uspješna ili nije."

Dakako, u Europi je sve manje granica ali granice koje postoje - obzoirom na prijetnju od terorizma - postaju sve teže za prijeći. Sjedinjene Države također od ove godine uvode obavezne putovnice sa biometrijskim podacima i trenutno je najveći problem samo jedan - uspostaviti standard koji će u budućnosti vrijediti za sve. Hoće li to biti oblik lica, otisak prsta, šarenica oka ili nešto četvrto - tek se treba dogovoriti jer svaka tehnologija ima i prednosti i mana.

No ni osobne iskaznice - to jest putovnice nisu kraj puta za čipove: već traju eksperimenti sa robnim kućama bez blagajna - dovoljno je samo sa robom proći pored senzora da vam se odmah cijena odbije od vašeg računa ili na primjer sa čip-karticama zdravstvenog osiguranja na kojima liječnik piše koje lijekove trebate podići u ljekarni - a što je potom možda dragocjen podatak i drugim liječnicima.

Iako se u Njemačkoj već razmišlja o uvođenju takvih zdravstvenih iskaznica - već je tu prvi problem sa tim malim plastičnim čudima: podaci na njima su doduše najčešće šifrirani ali na taj način u svom novčaniku nosite veoma intimne i povjerljive podatke kojeg se ne tiču baš svakoga. A onda je tu i drugi problem - i banke već godinama uvjeravaju građane kako je elektronski novac i kreditna kartica posve sigurna ako nikome ne odate pin-broj. Praksa pokazuje sasvim drugačiju stvarnost: čip-kartice se "provaljuju", kopiraju ili se na njima mijenjaju podaci. Dakako da to nije lako i proizvođači postavljaju uvijek nove prepreke na sve moćnijim čipovima koji se nalaze na karticama - ali i kriminalaci su sve dovitljiviji. Možda su i oni na CeBitu - ali samo kao zainteresirani posjetitelji.