1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sve manje zraka za pušače

Grit Hofmann14. listopada 2005

Jednom godišnje Europska komisija organizira tjedan protiv raka, kako bi stanovnicima Europske unije skrenula pozornost na mogućnosti prevencije i ranog otkrivanja raka. Ove se godine akcija provodi pod sloganom «Konačno raditi bez dima».

https://p.dw.com/p/9ZfC
Pušiti ili ne pušiti – pitanje je gdje?
Pušiti ili ne pušiti – pitanje je gdje?Foto: AP

Za ono što zvuči samo po sebi razumljivo u praksi se ipak treba još izboriti. Zbog toga sve više EU-ovih zemalja donosi zakone o potpunoj zabrani pušenja na radnom mjestu. – Italija je jedna od njih.

«To je nepravda. Sve više se raspravlja samo o zaštiti nepušača, a što je s pušačima? Tko će nam prodavati cigarete? Prvo nam država dopusti da prihvatimo tu lošu naviku, a sada nam ju uzima», uzbuđuje se jedna Talijanka. Od siječnja ove godine u Italiji se ne smije pušiti ni u restoranu, ni u barovima, kao ni na radnom mjestu. Ostali njezini sunarodnjaci su ipak drukčijeg mišljenja: «Ja branim nepušače: njima šteti i pasivno pušenje. Silom im se nameće dim od cigarete.»

Tako misli većina Talijana i zdravstveni im stručnjaci daju za pravo. Jer opasan je i dim cigarete koju puši netko drugi – kolega u uredu, na primjer. «Pušač udiše približno četvrtinu dima jedne cigarete. A tri četvrtine dima ostaje u zraku, u jednoj se prostoriji zadrži i satima. Zadržava se čak i u tepihu ili namještaju. To znači, ne možete ga se riješiti», kaže Volker Beck iz Njemačkog društva za borbu protiv raka. «Duhanski je dim vrlo otrovan, a posljedica je – naravno ekstremno – rak, rak pluća, oboljenja krvožilnog sustava i srca... Dakle zbroj štetnosti za zdravlje je enormno širok i težak.»

Dim je gotovo nemoguće izračiti

Budući da se otrovne materije cigaretnog dima ne mogu potpuno pročistiti čak ni ventilacijom, moraju se pronaći druga rješenja kako bi se zaštitili nepušači. No, ona u zemljama Europske unije nisu jedinstvena. «Europska mreža za prevenciju duhana» uspoređuje nacionalne zakone, ističe glasnogovornik te nevladine organizacije Michael Forrest: «Prvo mora se praviti razlika između zaštite nepušača i prave zabrane pušenja s druge strane. U četiri države Europske unije i jednoj državi EFTA-e u međuvremenu su na snazi zakoni koji zabranjuju pušenje na radnom mjestu i u gostionicama. To su Irska, Italija, Malta, Švedska i Norveška.»

U tim se zemljama zabrane uglavnom i poštuju, što svakako leži i u tome da su globe visoke, naglašava Forrest: «U Irskoj, na primjer, kako sam čuo, visinu kazne određuje sudac, ako slučaj dođe na sud. Na Malti se može odrediti kazna i do 250 eura, a u Italiji se ona, ako više puta napravite isti prekršaj, može popeti i na 275 eura.»

Ove su zemlje poslužile kao uzor i drugima. Od sljedeće godine zabrana pušenja vrijedit će za Belgijance i Španjolce. U međuvremenu i britanski premijer razmišlja o strožijoj politici, koja bi postupno trebala zabraniti pušenje na radnom mjestu.

Njemački pušači još uvijek «lakše dišu»

U Njemačkoj nema potpune zabrane – ali postoje odredbe koje štite nepušače, objašnjava pravnik Peter Niepalla: «U Njemačkoj je 2002. izdana nova uredba o radnom mjestu, u kojoj je nekoliko članaka koji štite nepušače – oni predviđaju da poslodavac mora poduzeti potrebne mjere kako bi na radnom mjestu zaštitio zaposlenike koji ne puše.» A te mjere, uz ostalo, mogu biti ustroj čisto pušačkog ureda ili uspostava središnjeg otoka za pušače, ali i prilagođavanje radnoga vremena – u kojem bi bilo više stanki za pušenje. Zakon poslodavcu daje više manevarskog prostora nego u Irskoj ili Italiji, no i u Njemačkoj, kaže Niepalla, neće biti lako pušačima: «Pušenje se, doduše, neće općenito zabraniti, ali će biti ostavljene određene zone gdje ono neće biti dopušteno.»

Danas, dakle, u nekim zemljama Europske unije vlada stroga zabrana pušenja, a «zaštitne mjere za nepušače» u drugima. Povjerenik za zdravstvo Markos Kyprianou, doduše, želi da sve države slijede primjer uzornih zemalja, no njegove su kompetencije ograničene: u zdravstvenoj politici ovlasti su u rukama nacionalnih vlada. Recimo, talijanske – i dok građani smjerno poštuju zakon, iz samo jedne javne ustanove, javlja «La Republicca», ponovno se diže plavičasti duhanski dim: u rimskoj palači Chigi, gdje je sjedište vlade.