1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Sve manje sirovina u svijetu

O raspoloživosti sirovinama na svjetskom tržištu proteklih desetljeća u industriji nitko nije razbijao glavu, no stvari su se u međuvremenu dramatično promijenile.

Kako riješiti problem nedostatnih količina sirovina i njihovih visokih cijena?

Kako riješiti problem nedostatnih količina sirovina i njihovih visokih cijena?

Posljednjih godina su cijene na svjetskom tržištu naprosto eksplodirale, svejedno je li riječ o nafti, koksu, čeliku, plastici, aluminiju ili bakru. Savez njemačke industrije ovoga je tjedna organizirao kongres na kojem se progovorilo o problemu sa sirovinama – ne samo o njihovom poskupljenju, nego i o tome kako ih je sve manje na tržištu. Budući da je među govornicima bio i savezni kancelar Gerhard Schröder pokazuje se da politika ozbiljno shvaća ovu temu.

Prije nekoliko godina kongres o osiguranju sirovina vjerojatno bi malo koga zanimao, no danas je to sasvim drukčije. Dvorana u Berlinskom gospodarskom domu bila je premala za sve predstavnike industrije koji su došli na ovaj skup. Otkud takvo zanimanje, objašnjava Jürgen Thumann, predsjednik Saveza njemačke industrije: «Mnogi se poduzetnici bore s velikim teškoćama. Burzovni indeks sirovina u Hamburgu prošle je godine, na bazi američkog dolara, bio dobrih trideset posto veći nego 2003. Čak i s tečajem eura, koji je za nas povoljniji, još uvijek smo imali povećanje od 18 i pol posto. Pogođena je cijela industrija – tržište čelika, kovinarska i talionička industrija, kao i kemijska te plastična industrija. Pod pojmom osiguranja sirovina podrazumijevam da su sirovine na raspolaganju u dostatnoj količini i kvaliteti po prihvatljivim cijenama.» No, trenutno je to samo pusta želja. Jedan od razloga je i eksplozivan ekonomski rast u zemljama u razvoju, prvenstveno Kine. Ta je zemlja doduše danas najveći proizvođač čelika, ali je ujedno i najveći svjetski uvoznik te sirovine. Kina troši više od 25 posto svjetske proizvodnje čelika, što je dovelo do toga da su njegove cijene skočile za 40 do 60 posto. No nije samo riječ o nafti i čeliku, plastici i aluminiju. Industrijske su zemlje zabrinute i zbog bitnih plemenitih metala, naglašava Werner Müller, bivši savezni ministar gospodarstva, koji je danas na čelu RAG-a: «Što će se dogoditi s ovom zemljom kada više ne bude bilo paladija? Što će biti kada Njemačka više ne bude imala više niobija ili tantala, da ne nabrajam druge, još manje poznate plemenite metale. Zar nitko neće primijetiti kada ih više ne bude, ili ćemo se samo jednoga jutra probuditi i zemlja stoji.» Jedva da tko zna da takvi plemeniti metali predstavljaju ključni dio u različitim proizvodnim procesima – na primjer, katalizatori na automobilima funkcionirajus amo s paladijem. Nije problem, kaže Müller, dok sirovine stižu iz brojnih zemalja svijeta i ako ih eksploatiraju i distribuiraju brojne tvrtke, ali: «Što ako se ustvrdi da jedan ključni plemeniti metal, na primjer, dolazi samo iz dvije tri zemlje i da ga na svjetskom tržištu nude samo dva proizvođača. Tada valja biti oprezan. Ako k tomu još stiže iz zemalja koje se s nama natežu tko je najveća industrijska nacija ili najveći svjetski izvoznik, onda valja biti dvostruko oprezan» kaže Müller.

Kako je naglašeno na konferenciji, osobito Kina, Indija i Rusija, golemim državnim intervencijama grabe sirovine za sebe, dok je Svjetska trgovinska organizacija bespomoćna – ne može posegnuti ni za kakvim instrumentima ako neka zemlja odluči da neće više izvoziti svoje ionako oskudne sirovine. Problemi nastaju kada zemlje postanu nestabilne zbog čega se prekine isporuka sirovina. Tu bi odlučujuću ulogu trebala odigrati politika. Ali BDI od savezne vlade traži ne samo jači globalni angažman, nego da pronađe rješenja i za domaće probleme. Pri tom se prvenstveno misli na korištenje prirodnih resursa za opskrbu električnom energijom, gdje je svakako korištenje obnovljive energije ekološki najpoželjnije, ali se stalno mora imati u vidu ekonomska isplativost. BDI ne samo da predlaže da se govori o vodiku kao izvoru energije, nego traži da se ponovno pokrene tema zvana atomska energija. No, savezni kancelar Schröder ne želi se upuštati u te rasprave: «Srednjoročno i dugoročno je glavni prinos sigurnoj opskrbi sirovinama štedljivo ophođenje s resursima. I smatram da malo ima smisla dalje voditi raspravu koju smatram passé, naime govoriti o tome mora li se više činiti za ekologiju ili za ekonomiju» istaknuo je kancelar. Predsjednik Saveza njemačke industrije Thumann međutim smatra da je zahvaljujući tehničkom napretku i povećanoj ekološkoj svijesti već sada smanjeno korištenje sirovina, tako da potencijali za štednju više ne postoje. Povećani troškovi za energiju i materijal, s obzirom na loše ekonomsko stanje, ne mogu se neograničeno prebacivati na teret krajnjih potrošača. Manevarski prostor poduzeća je značajno smanjen, upozorava Thumann.

  • Datum 10.03.2005
  • Autor Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZQG
  • Datum 10.03.2005
  • Autor Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZQG