Svakidašnji govor podupire rasizam

U emisiji "Germany's Next Topmodel“ jedna od natjecateljica opisana je pridjevom "rasna“, u mnogim bavarskim krčmama naručuju se pića zvana "Niger“ ili "Rus“, jedan tradicionalni kelnski restoran ponosi se imenom "Kod crnca“, objašnjavajući to činjenicom da su u srednjem vijeku Mauri bili na glasu kao izvanredno raskošni domaćini.

Bit je u namjeri

Pojmovi kao što su "niger“ ili "crnac“ već su godinama tabu u javnoj komunikaciji, ali kolači nazvani "nigerski poljubac“ ili "crnčeva glava“ i dalje su hit na dječjim rođendanima. Lingvist Bernd Müller-Jaquier tvrdi da iz tog razloga takvi pojmovi ostaju u upotrebi, no nije svatko tko ih upotrebljava samim tim i rasist. Mnogo toga pri njihovoj upotrebi zavisi o namjeri – dakle, ne možemo svakog gosta koji u restoranu naruči "ciganski odrezak“ proglasiti rasistom.

Znanstvena suradnica na katedri za medije i komunikologiju u Erfurtu Liriam Sponholz kaže da jezik diskriminira kada se upotrebljava sa svrhom kategoriziranja, podcjenjivanja ili konstruiranja razlika koje u stvarnosti ne postoje. "Nisu svi rasistički pojmovi takvi na prvi pogled – mogu biti rasistički bez da je to odmah zamjetno. U principu, sumnjiv je svaki kategorizirajući pojam“. Na primjer riječ "Köpftuchmädchen“ (otprilike "maramoglava cura", odnosno djevojka koja nosi maramu, op. prev. ) – taj pojam kategorizira, podcjenjuje i podrazumijeva značajnu razliku između djevojaka koje nose i koje ne nose maramu na glavi, premda nije jasno da li takva razlika zaista postoji. Mora se pripaziti na funkciju određenih pojmova, tvrdi Sponholz. Tada se može uočiti da su i na prvi pogled benigni svakodnevni pojmovi sumnjivi.

Suptilna diskriminacija

Etnologinja i docentica s minhenskog sveučilišta Julia Bayer istraživala je kako se takvom nesvjesnom diskriminacijom opisuju prije svega navodno različiti ljudi. Ne samo za stolom u gostionici, već se i u novinskim kolumnama govori o "autohtonim“ ili "prirodnim“ ljudima, "divljim“ plemenima koja žive "van civilizacije, kao u kamenom dobu“. Svi ti pojmovi možda strance čine egzotičnijim i uzbudljivijima, ali ne dopuštaju da im se pristupi kao ljudima.

Takav diskurs zapravo priziva kolonijalnu predodžbu bijele "rase“ koja je vrijednija od drugih ljudi, misli Bayer. Takvo shvaćanje ne samo da je zastarjelo i znanstveno pogrešno, nego sobom nosi i krive asocijacije. Bayer to podupire citatima iz knjige Susan Arndt i Antje Hornscheid "Afrika i njemački jezik“ : "Zatvorite oči, zamislite jednog poglavicu i recite što vidite. Ja vidim Indijanca s ukrasima od perja, ili jednog plemenskog vođu s komadom odjeće samo oko butina – to se misli kad se kaže da je riječ o problematičnim konceptima. Napravite isti eksperiment s drugim pojmom, na primjer, "političar visokog ranga“. Rezultat će biti posve različiti, premda poglavica nije ništa drugo od visokog političara. Jasno je da svaki pojam sobom nosi određene predodžbe – niti jedan nije toga oslobođen“, tvrdi Bayer.

Stranost u našom umu

Da li je upotreba ovih pojmova puka nepažnja ili iza toga stoji nešto drugo, recimo pozivanje na primitivne obrasce? Za Juliu Bayer pojmovi koje netko upotrebljava govore više o govorniku nego li o osobama koje bi trebali opisivati. "Ta 'stranost' je oduvijek bila neko mjesto iz europskih fantazija, koje obično ima relativno malo veze s tim kako tamo život zaista izgleda“. Već u dječjim knjigama piše da "Eskimi žive u igluima“, i "u Africi ljudi nose suknje od lišća“, kaže etnologinja. Razumski smo svjesni da je riječ o stereotipnim slikama, ali one su čvrsto ugrađene u naše razumijevanje. Kada govorimo o poglavicama ili "domorocima“ koji "žive u kamenom dobu“ budimo počesto diskriminirajuće asocijacije maučene u djetinjstvu. Mnogi ljudi nemaju predodžbu pripadnika autohtonih naroda za laptopima, na konferencijama ili u parlamentu, premda je to danas realnost na cijelom svijetu.

Međutim, Müller-Jacquier te Sponholz i Bayer slažu se da tabuizacija određenih riječi ili zamjena "uglađenijim“ nije rješenje. Ako se nekog određuje samo njegovim porijeklom, malo pomaže ako umjesto "gastarbajter“ kažemo „migrant“, tvrdi Bayer.

Korektni diskurs

U međuvremenu se, prema Müller-Jacquieru, nije loše orijentirati prema tome kako neka grupa označava samu sebe, na primjer, "Romi“ umjesto "cigani“ te "Sami“ umjesto "Laponci“ – za skandinavske autohtone narode. To ipak znači i izbacivanje iz govora prividno benignih pojmova kao što je "Eskim“. Naime, radi se o pojmu koji se odnosi na različite etničke skupine koje nastavaju prostore od Sibira do Grenlanda, i koji ga sami ne doživljavaju pozitivnim. Oznaka "Inuit“ bila bi politički korektnija, mada ne i zadovoljavajuća za sve.

U mnogim situacijama je jedan interkulturalno osjetljiv jezik moguć, kojim se izbjegava egzotiziranje i simplifikacija. Ljudi koji žive u području Amazone nisu jedan "primitivan narod“ koji živi "daleko od civilizacije“, već je riječ o mnoštvu kultura koje se ne može nazvati "neciviliziranima" niti ih se bezuvjetno može definirati preko veze s prirodom – taj stav danas je u etnologiji samorazumljiv.