1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Svađa oko njemačkoga zlata

Najveći dio njemačkih zlatnih rezervi nalazi se u trezorima u inozemstvu. To zlato već odavno nitko nije vidio. Zato Državni ured za reviziju od središnje banke traži detaljnu kontrolu.

U krizna vremena zlato pruža sigurnost. Sada, kada je dužnička kriza poljuljala zajedničku europsku valutu, njemački političari i Državni ured za reviziju odjednom su se sjetili zlata. Je li njemačka središnja banka Bundesbank posljednjih godina uopće sama kontrolirala leže li sve poluge još uvijek u trezorima američkih, britanskih i francuskih središnjih banaka? Tamo se, naime, nalazi najveći dio njemačkog zlata. U trezorima njemačke središnje banke u Frankfurtu nalazi se samo oko 30 posto zlatnih rezervi.  

Državni ured za reviziju, neovisna ustanova koja kontrolira državne financije, istražila je po nalogu saveznog parlamenta ima li Bundesbank uopće točan uvid u zlatne rezerve. Već mjesecima se od središnje banke zahtijeva da obavi detaljnu kontrolu, umjesto da samo povremeno baci pogled na rezerve ili se oslanja na pismene potvrde stranih središnjih banaka.

Suradnica Bundesbanka broji poluge

Manji dio njemačkih zlatnih rezervi je pohranjen u trezorima Bundesbanka

Zašto je zlato izvan zemlje?

Sjedinjene Američke Države imaju 8.133 tone zlata, a Njemačka bi s 3.396 trebala biti odmah na drugom mjestu. Njemačko zlato bi bilo vrijedno više od 130 milijardi eura. Trenutačna rekordna cijena zlata tu bi vrijednost mogla još više povećati. Zlatne poluge su važan dio rezervi središnjih banaka eurozone. Članice eurozone raspolažu s više od 10.787 tona zlata, a Europska središnja banka s više od 502 tone. Austrija ima 280 tona, zadužena Grčka 111 tona, Portugal 382, a Španjolska 281 tonu.

Zašto se njemačke zlatne poluge nalaze u inozemstvu? To navodno ima veze s Hladnim ratom jer je postojao strah od sukoba između Istoka i Zapada na njemačkom teritoriju, pa je bilo sigurnije pohraniti zlato u inozemstvu. To na prvi pogled zvuči logično, no povjesničari smatraju da za to postoje drugi razlozi. "Danas to više nije tako poznato, ali Nijemci su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na teret zapadnih sila ostvarivali velike dobiti. I dok su oni trebali vojnu zaštitu, Amerikanci, Britanci i Francuzi su bili kronično u stisci s novcem", objašnjava povjesničar Werner Abelshauser. Te su zemlje od Njemačke dobivale povoljne kredite, a deponiranje njemačkog zlata u njihovim trezorima trebalo je stvoriti veće međusobno povjerenje.

Nema sumnje u strane trezore

Werner Abelshauser

Werner Abelshauser

Bundesbank je u međuvremenu reagirao na zahtjeve Državnog ureda za reviziju i priopćio da nema sumnje "u integritet, ugled i sigurnost" stranih trezora. Središnja banka također tvrdi da je iz postojećih dokumenata i kontrolnih postupaka već desetljećima vidljivo da su zlatne rezerve nedirnute. Državni ured za reviziju ne sumnja u poštenje stranih partnera, ali traži strožu kontrolu. Sada je Bundesbank obećao da će tijekom iduće tri godine dopremiti 150 tona zlata iz New Yorka u Njemačku. Zlato će biti rastaljeno kako bi se preispitali njegova kakvoća i količina.

Kako će se obaviti taj transport? Najvjerojatnije ne onako kako su to učinili Francuzi 1966. godine. Oni su navodno, barem se tako špekulira, poluge iz New Yorka dopremili podmornicama. Tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle je inzistirao na povratku zlata iz trezora američke središnje banke u Francusku. De Gaulle ni pod koju cijenu nije htio biti ovisan o Sjedinjenim Američkim Državama.

Preporuka uredništva