Surovi kršćanin i prosvjetitelj

Prije Karla Velikog, zapadna Europa bila je samo bijela mrlja na karti svijeta, zaostala i civilizacijski i kulturno. Ali na dan njegove smrti 28. siječnja 814. godine u blizini Aachena, u tom dijelu svijeta već je postajalo snažno carstvo u kojem su ratoborna plemena živjela zajedno, postojalo je carstvo u kojem se razvijala privreda, s učinkovitom javnom upravom i obrazovanjem. Tko je bio čovjek koji je postigao nemoguće? Povijesni izvori ne govore puno o njegovom privatnom životu. Zabilježen je datum njegove smrti, ali ne i kada se rodio. Pojedini historičari pretpostavljaju da je to bilo u travanj 748. godine. Poznato je da mu je majka bila Bertrada, kćerka jednog grofa iz Laona, a otac Pipin Mali, rođen u blizini današnjeg Pariza, koji je bio jedini vladar Franaka a od 751. i karolinški kralj.

Tko su bili Franci?

To dovodi do sljedećeg pitanja: tko su bili Franci? Da li su oni bili Nijemci ili Francuzi? Ni jedno ni drugo, a ipak – oboje. Središnja oblast kojom su vladali Karolinzi, dinastija Karla Velikog, prostirala se između Aachena u današnjoj Njemačkoj, blizu granice s Nizozemskom, i Metza na sjeveroistoku Francuske. Međutim, djeda Karla Velikog već je ujedinio dva glavna dijela Franačkog kraljevstva i vladao velikim dijelovima današnje Francuske i Njemačke.

Naravno, u tom je carstvu je živjelo mnogo različitih naroda, od kojih je svatko imao vlastite tradicije i običaje. „Bilo je tu Rimljana, Vizigota, Langobarda, Alemana, bavarskih plemena i drugih“, kaže historičar Stefan Weinfurter, autor knjige izdane povodom velike obljetnice smrti Karla Velikog.

Kada je Karlo došao na prijestolje sa samo 20 godina, čekalo ga je puno posla – morao je stvoriti jedinstveno carstvo od mnogo različitih naroda. Na tom izazovu su mnogi njegovi prethodnici polomili zube. „Za Karla nije bilo lako stvoriti temelje kojima će povezati sve. Temelji su bili crkveno-kršćanski zakoni. Oni su kreirali norme i vrijednosti za državni poredak u Karlovom carstvu“, objašnjava Weinfurter. „U to izjednačavanje spadaju i zajedničke jedinice mjere i novac, da bi se makar donekle stvorio zajednički ekonomski prostor“, naglašava ovaj historičar. Karlovi srebrnjaci su tako postali neka vrsta preteče današnjeg eura. „Osim toga, Karlo je izgradio efikasnu mrežu komunikacija, mrežu pismonoša“, dodaje naš sugovornik. „Tako su glasnici mogli savladati velike razdaljine za nekoliko dana.“

U pohodu preko Alpa

Karlo Veliki je zaveo red i u crkvi i u carstvu, stvorio efikasnu vojsku i sustav obrazovanja. Želeo je uvesti obavezno školovanje za sve, uključujući i žensku decu. Naravno, Karlo nije mogao provesti sve svoje ideje, ali imao je viziju koju je ostvarivao korak po korak. „Želio je stvoriti jednu vrstu Božjeg carstva na zemlji“, kaže Weinfurter. „Ljudi uz njegovog carstva su predstavljali 'božji narod' (populus dei), a taj je poredak na koncu vodio do izbavljenja duša.“ Inspiraciju za to je Karlo Veliki našao u djelu „O Državi Božjoj“ (De Civitate Dei) iz pera crkvenog mislioca Augustina. Ovo djelo je nastalo nekoliko stoljeća prije Karlovog vremena. „Ta knjiga, koju je Karlo naročito volio čitati, nešto je poput nacrta za politiku tog monarha“, podvlači Weinfurter.

„Karlo je bio visok, krupan čovjek, za glavu viši od većine svojih suvremenika“, piše historičar Johannes Fried. Uz to, ovaj vladar nije imao milosti prema svojim protivnicima. Vladao je 46 godina, a od toga je 44 godine proveo ratujući. Najkrvaviji je bio sukob sa saksonskim plemenima u današnjoj sjeveroistočnoj Nemačkoj koji je trajao 33 godine. Završio je pobjedom Franaka – Saksonci su bili poniženi, porobljeni i silom pokršteni. Karlo je bio istovremeno surov i pobožan. Božić 800. godine je proslavio u Rimu, s papom Leom, i tada je proglašen za cara. Njegov suvremenik i biograf Einhard piše da sam Karlo nije ni slutio da će biti počašćen na taj način. Ali moderni povjesničari smatraju da to nije točno: „Naravno da je želio biti proglašen za cara!“, kaže Stefan Weinfurter. „Postoji mnogo podataka koje govore tome u prilog. Ljudi su se prema njemu već odnosili kao prema caru.“

Spomenik pred vjećnicom u Aachenu

Kako Karla Europljani vide danas? „On više nije tako veliki simbol za političko i društveno ujedinjenje kontinenta. Ta priča je odavno završena“, smatra Weinfurter. Njegova država nema mnogo veze s današnjom nereligioznom Europom u kojoj se poštuju različitosti i nema državne religije: „Karlo je za nas važan kao generator znanja, čiji značaj prelazi granice Europe. On je okupio nabolje mislioce na svom dvoru, kroz njih je do nas stigla antička kultura.“ Karlo Veliki je npr. postavio temelje kalendara i pisma kojim se služi većina Europljana. Čuveni font Times New Roman najviše sliči stilu kojim su se pisala mala slova za vrijeme Karlove vladavine. Njegovo naslijeđe je svuda oko nas, čak i u 2014. godini.