Summit "nesvrstanih " kulturnjaka bivše Jugoslavije

Kako je pokazao nedavni regionalni sastanak organizacija koje vode vaninstitucionalne centre za kulturu, koji je pod duhovitim nazivom „Samit nesvrstanih CK“ održan u Beogradu, u Hrvatskoj nije najgore.

S problemima oko prostora za djelovanje suočavaju se organizacije iz cijele regije, postoje i mnoge druge paralele u djelovanju scene nezavisne kulture u regiji, no – kako je pokazao beogradski sastanak, situacija je daleko najgora u Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Srbija posljednjih godina bilježi pozitivne pomake, u Hrvatskoj postoje neki specifični problemi, a Slovenija je, moglo bi se reći na prvi pogled, najdalje odmakla.

Javni red i mir nauštrb građanskih sloboda

Predstavnica hrvatske mreže Klubtura Emina Višnić izdvaja primjere Metelkove u Ljubljani ili Pekarne u Mariboru. "To su prostori koji funkcioniraju kao klubovi, a vode ih neprofitne organizacije. Međutim, oni tamo najnormalnije imaju šankove, prodaju karte za koncerte i to nitko ne dovodi u pitanje." Ali ni u Sloveniji nije sve ružičasto. Tamo postoji problem nekih drugih pritisaka, koji se možda ne tiču direktno kulture, ali se tiču ukupnog društvenog života. U toj zemlji su, naime, nedavno uveli zakon o javnom redu i miru, koji je Eminu Višnić dosta šokirao, jer određuje da ti svatko može uvijek napraviti prijavu zbog buke, a onda si još dužan platiti intervenciju policije u iznosu od 200 eura. "U Sloveniji se zahvaljujući njihovoj vrlo desnoj vladi zapravo sužava prostor javnoga i pokušavaju se raditi geta, no istovremeno opstaju prostori poput Metelkove i Pekarne, koji zapravo 'skvotirani' prostori. Dakle, nisu ni tamo ukupno riješene ugovorne obaveze", zaključuje Višnić.

U Srbiji minimalni, ali ipak pomaci...

U Srbiji je, nastavlja Višnić, tijekom posljednje 2-3 godine došlo do pomaka, no s obzirom na to da se krenulo zapravo od nule oni su minimalni, ukazuje hrvatska aktivistica. Uvedeni su neki standardi kao što su javni natječaji, nešto se novaca dodjeljuje za nezavisne programre. Srbija muku muči s imaju opterećenjem sustavom ustanova. Što se tiče gospodarenja prostorom - u Beogradu postoje vrlo zanimljive situacije, koje se u Hrvatskoj nisu primijenile. Njihovi su lokalni Centri za kulturu, dakle ustanove, gotovo posve propali ili imaju neadekvatne programe jer su bili dodijeljeni njihovim općinama, koje su ih potpuno zanemarile, nisu željele ulagati novac u njih i prema njima se odnose kao prema nekim stranim tijelima. Prostori za djelovanje beogradske nezavisne kulturne scene ipak postoje, no bili su pokrenuti potpuno van sustava gradskog i državnog financiranja.

U Makedoniji i BIH najmanje podrške

Situaciju u Makedoniji i Bosni i Hercegovini Emina Višnić, pak, ocjenjuje katastrofalnom jer podrška tamošnjih gradskih i državnih struktura gotovo da ne postoji. "Ne provode se jasni javni natječaji, ili i tamo gdje se provode sve odlazi u istu svrhu. Recimo, za BiH je poznato da sve ide odlazi u film zbog velikog festivala, a da se manje inicijative uopće ne prepoznaju", kaže Višnić. Postoje, dodaje, i neki pozitivni slučajevi – poznat je centar Abrašević u Mostaru – li oni nisu rezultat lokalnih politika, nego više privatnih inicijativa, međunarodnih donatora i slično.

U nadi je spas...

Ipak, zahvaljujući regionalnoj inicijativi, čiji je rezultat i skup na kojem je sudjelovala Emina Višnić, već se dvije godine organiziraju i provode zajednički programi edukacije i razmjene znanja. Aktivisti sa zagrebačke scene već su, primjerice, nekoliko puta vodili programe u Skopju, a dogovaraju se i dugoročni suradnički projekti poput obrazovanja o zagovaranju i kulturnoj politici, kulturnom menadžementu, te specifičnim aspektima njihova djelokruga. U regiji, nažalost, još uvijek ne postoji primjer uspješnog modela funkcioniranja vaninstitucionalne kulturne scene, no u Sloveniji postoje neke mjere koje su se pokazale stimulativnima. Tamo su predstavnici scene uspjeli, naime, izboriti mogućnost trogodišnjeg financiranja programa, uz ono jednogodišnje. Uz to postoje određeni načini kako se su se – prije svega u Sloveniji – riješili problemi korištenja prostora, međutim ni tamo situacije nisu do kraja riješene: postoje zakonodavni problemi, i naravno, problemi u praksi, zaključuje Emina Višnić iz mreže Klubtura.