1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Hrvatska ulazi u EU

Studij u Njemačkoj: "Naučila sam puno o sebi"

Nakon ulaska Hrvatske u EU-, njeni će studenti moći nesmetano studirati u bilo kojoj zemlji članici. Kako je studirati u Njemačkoj? Što studente tamo očekuje? Čemu se ne trebaju nadati? Priča jedne zagrebačke studentice.

kroatische Studentin Mirjana Ivancic in Berlin Stichworte: Kroatien, Deutschland, Studium, Zagreb, Berlin, studieren Datum: Mai, 2013 Copyright: Mirjana Ivančić

Studieren in Deutschland

Mirjana Ivančić je oduvijek željela otići na dulje vrijeme na studij u inozemstvo, u zemlje u kojima bi mogla usavršiti njemački i češki, jezike koje je studirala na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. I dok je u Češkoj bila gotovo svako ljeto na jednoj od ljetnih škola, u Njemačku bi putovala samo rođacima. Saznavši da u okviru studentske razmjene postoji mogućnost dobivanja stipendije u Njemačkoj, prijavila se. Velika želja joj se ostvarila. U dva semetra imala je priliku okusiti studij u Njemačkoj, kako na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, tako i na puno manjem fakultetu u gradiću Germersheimu, u okviru Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu. Osim toga, još jedan, treći, semestar provela je i na praksi u Njemačkom parlamentu, u Bundestagu.

Glavna zgrada Humboldtovog sveučilišta u Berlinu

Glavna zgrada Humboldtovog sveučilišta u Berlinu

U Berlinu je studentica iz Zagreba upisala studij slavenskih jezika i književnosti. Test njemačkog jezika nije morala polagati, budući da se podrazumijeva da studenti njemačkog tim jezikom dovoljno dobro vladaju. Inače, za ostale inozemne studente vrijedi pravilo da pri upisu na studij polažu tzv. „Test DaF" (Deutsch als Fremdsprache/Njemački kao strani jezik).

„Balkanski community" na njemačkim fakultetima

Za smještaj u studentskom domu pobrinula se organizacija za dodjelu stipendija, tako da oko toga nije bilo nikakvih peripetija, kaže Mirjana. Cijena sobe u domu kreće se između 130 i 180 eura. Studentica iz Zagreba se u novoj sredini prilično brzo i dobro snašla, a misli da to ima veze s njenom otvorenošću. „Moram doduše reći da se ta naša balkanska otvorenost Nijemcima ponekad čini nametljivom, oni se često poslije faksa žele povući u svoju čahuru i ne žele da ljudi iz njihovog poslovnog života budu dio privatnog", kaže ona. U Berlinu joj je na početku bilo dosta neobično što se studenti koji zajedno posjećuju predavanja, niti ne poznaju. „Sjećam se scene kad smo čekali pred vratima predavaonice, nas dvadesetak, i svi su šutjeli! Nitko nije ni sa kim razgovarao. Nezamislivo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu! Čini mi se da su ljudi kod nas puno otvoreniji i ako im se netko želi približiti, to neće shvatiti kao zadiranje u privatni prostor, nego kao nešto pozitivno", uspoređuje studentica.

Zbog toga je Mirjana na fakultetu u Berlinu upoznala malo Nijemaca. Uglavnom se družila sa strancima koji su bili u istoj situaciji kao i ona. Najviše ljudi upoznala je u studentskom domu u kojem je živjela. Tamo je našla i prijatelje za cijeli život, kaže s izvjesnom nostalgijom u glasu. Zanimljivo je da je sklapanje prijateljstva bilo još intenzivnije na fakultetu u Germersheimu. „Manja sredina spaja ljude. Svi se znaju i osuđeni su jedni na druge, te provode puno vremena zajedno. Za razliku od Berlina, s ljudima koje sam upoznala u Germersheimu, još sam se više zbližila. Okolnosti su jednostavno bile takve. U velikom se gradu svi nekako pogube", dodaje Mirjana.

Iz iskustva hrvatske studentice, na njemačkim fakultetima ne postoji „hrvatski community", ali postoji „balkanski community". „On se stvori sam od sebe", primjećuje. „Studenti se s Balkana u inozemstvu uvijek nekako nađu i onda se, obzirom na činjenicu da govorimo manje-više isti jezik i da imamo sličan način razmišljanja, logično, i ljudi nekako povežu."

„Kultura diskutiranja" u njemačkim predavaonicama

Ono što je Mirjanu iznenadilo u Berlinu je da se kvaliteta studija, barem u onom području u kojem je ona studirala, nije razlikovala od one u Zagrebu. „Štoviše, činilo mi se da je studij u Zagrebu u nekim segmentima bio bolje organiziran od ovog u Berlinu", smatra ona ali dodaje kako je u gradiću Germersheimu bila čisto druga priča. Tamo je, kaže, kvaliteta studija jako dobra, kako profesorski kadar i predavanja, tako i organizacija studija. Sve je, smatra, na višoj razini, te pretpostavlja da je to zbog toga što je taj fakultet puno manji od onog u Berlinu, pa se automatski svim segmentima može pokloniti više pozornosti.

Predavač pred studentima u jednoj manjoj predavaonici

Na predavanja se ne ide da bi se samo slušalo

Za vrijeme boravka u Njemačkoj Mirjani je upalo u oči da su studenti u toj zemlji puno aktivniji i kritičniji na predavanjima. „Imam osjećaj da u Hrvatskoj još uvijek vlada, usudit ću se reći, onaj socijalistički način predavanja „ex cathedra": dođeš na predavanje, odslušaš što imaš za čuti, odeš na ispit i tako ukrug. Studenti su u Hrvatskoj dosta pasivni, uzimaju sve zdravo za gotovo i ne preispituju ono što čuju na predavanjima", primjećuje ona ističući kako je u Njemačkoj kultura diskutiranja puno razvijenija. „Imam osjećaj da Nijemce roditelji odgajaju tako da sve moraju preispitati i izdiskutirati", kaže u šali.

Faks, knjižnica, učenje, spavanje i opet ispočetka! Ne, to nipošto nije studentska svakodnevica jednog inozemnog studenta u Njemačkoj. Mirjana naime ima sasvim drugo iskustvo: pored odlazaka na predavanja i ispunjavala studentskih obaveza, još uvijek joj je ostajalo dovoljno vremena za uživanje u čarima Berlina, izlaske i sklapanje novih poznanstava. „U Njemačkoj nema trosatnog ispijanja kave poslije faksa, jer to Nijemcima, čini mi se, jednostavno nije u krvi, ali je tu puno drugih zanimljivih stvari… kad si jednom u gradu kao što je Berlin, ne dosađuješ se. A vjerujte mi, i kad si na razmjeni u jednom gradiću kao što je Germersheim, gdje je super ekipa, ni tamo se ne dosađuješ. Bitno je samo družiti se s ljudima", zaključuje 26-godišnjakinja.

Timski rad, točnost i preciznost

Pored dva semestra studija na dva različita njemačka sveučilišta, Mirjana Ivančić je, nakon u međuvremenu još jedne završene studijske godine u Zagrebu, dobila i stipendiju za profesionalnu praksu u Bundestagu. „Tako sam ponovo provela pola godine u Berlinu i bilo je diiiiiivno", ushićeno se prisjeća semestra provedenog u Njemačkom parlamentu, kao jednog velikog, novog iskustva. "Praksa u Bundestagu nije bila samo praksa", kaže. „Za vrijeme prakse sam bila upisana na faksu i posjećivala neka predavanja, imala sam program pun događanja vezanih uz učenje o njemačkom parlamentarizmu, o političkom sustavu, o različitim područjima politike."

Mirjana Ivančić pozira na ulici u Berlinu

Mora biti i vremena za zabavu. Mirjana u Berlinu.

Njena se praksa konkretno sastojala u tome da je pet mjeseci radila u uredu jedne zastupnice. Imala je svoje radno mjesto, svoj kompjuter, pratila ju na zasjedanjima, razgovorima, konferencijama, istraživala o pojedinim temama kojima se njena šefica bavila, sudjelovala u organizaciji njenog radnog vremena i sl. „Naučila sam jako puno stvari iz područja kojima se bavila zastupnica kod koje sam bila na praksi, zatim koliko je važan timski rad, točnost i preciznost. Možda ono najvrjednije što sam naučila za vrijeme prakse je činjenica da sam mogla pogledati u budućnost i vidjeti kojim će se temama Hrvatska jednog dana u političkom smislu morati baviti", ističe Mirjana.

Hrvatsku gledam sasvim drugačijim očima

Studentica iz Hrvatske se u Njemačkoj nije nikad nelagodno osjećala. Pri tom joj je sigurno pomoglo poznavanje njemačkog jezika. „Čovjek koji ne govori jezik zemlje u kojoj boravi, uvijek će se osjećati kao turist", kaže uz osmjeh. „Osim toga", kako dodaje, „naravno da si u očima Nijemaca ´stranac´, ali bila sam dovoljno dobro upoznata s njemačkom kulturom i načinom življenja, barem u teoriji, tako da me nije puno stvari iznenadilo kad sam otišla tamo. Nisam doživjela kulturni šok".

Mirjana Ivančić je tako ostvarila svoju veliku želju za studijem u Njemačkoj i ispunila sva svoja očekivanja. „Horizonti su mi se proširili, upoznala sam ljude iz cijeloga svijeta i njihov način razmišljanja, njihovu kulturu... mnoštvo divnih ljudi s kojima njegujem kontakt. Shvatila sam da Hrvatsku gledam sasvim drugačijim očima kad sam u inozemstvu, od onih kojima ju vidim kad sam u Zagrebu. I to je spoznaja koja me možda najviše obogatila", govori s očitim oduševljenjem, te zaključuje kako joj je studij u Njemačkoj pomogao shvatiti što „međunarodna komunikacija" znači u praksi, te joj pomogao naučiti i puno stvari o sebi.

Mirjana se sada nalazi u Budimpešti gdje je, nakon završenog diplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, upisala još jedan studij, ovoga puta - Međunarodne odnose, i to na prvom njemačkom fakultetu otvorenom izvan granica Njemačke.

Preporuka uredništva